Šta za potrošače predstavlja genetski modificirana hrana

                                                          

                                                       Uvod

Da bi potrošači konzumirali određenu hranu, prvo moraju provjeriti kvalitet i sigurnost te hrane na tržištu. Veoma često se dešava da ta hrana bude neispravna zbog isteka roka trajanja ili otrovnih čestica odnosno bakterija koje se nalaze u toj hrani. Zbog toga određena hrana treba biti provjerena prije nego što stigne na naše tržište da bi bila jestiva za potrošače. Pored mladih potrošača, u zabludu često dolaze i potrošači treće životne dobi kao ona najosjetljivija skupina potrošača koji upravo zbog narušenog zdravstvenog stanja zbog ovakve hrane mogu dovesti svoj život u opasnost. Šta zapravo predstavlja genetski modificirana hrana, te da li potrošači često kupuju ili konzumiraju ovakvu hranu, prilikom toga ne misleći na opasnost posljedica njezinog konzumiranja, pitanja su koja mnogi sebi postavljaju prilikom svakog odlaska u kupovinu.

                                        Šta je genetski modificirana hrana

Genetski modificirana hrana jeste hrana proizvedena od organizama koji su bili podvrgnuti posebnim izmjenama unutar njihove DNK, korištenjem metoda genetičkog inžinjerstva. Ove tehnike su dopustile ispoljavanje novih osobina kod organizama koje ih prethodno nisu posjedovali. Većina genetski modificirane hrane je ograničena na usjeve koji donose dobit od velike potražnje poljoprivrednika kao što su solja, kukuruz, uljana repica i ulje sjemeni pamuka. Ove biljke su obično podešene na otpornost za patogene i herbicide i bolje profile hranjivih tvari. Genetski modificirano stočarstvo je ostalo u eksperimentalnom razvoju, iako još uvijek na tržištu nema takvih proizvoda. Postoji široki naučni konzensuz da hrana na tržištu izvedena iz genetski modificiranih biljaka nema veći rizik za ljudsko zdravlje u odnosu na konvencionalne proizvode. Ipak, neki se protive pojavi ovakve hrane iz nekoliko razloga, uključujući probleme biosigurnosti, ekološka i ekonomska pitanja podržana činjenicom da su GMO sjeme i potencijalne životinje koje ga uzimaju, kao izvori hrane obično patentirano intelektualno vlasništvo koje posjeduju najmoćnije korporacije.

                                    Da li su potrošači za ili protiv genetski modificirane hrane

Genetski modificirana hrana potiče od biljaka i životinja koji imaju umetnute gene istih kako bi se promijenilo njihovo svojstvo.Takođe omogućuje prijenos gena između organizama koji se ne mogu razmnožavati. Potencijalne prednosti genetski modificirane hrane mogu povećana poljoprivredna proizvodnja, bolja prehrana i ukusnija hrana. Ali sa druge strane postoje sumnje na moguće neočekivane štetne zdravstvene efekte, onešićenje okoliša i komecijalno iskorištavanje. GMO hrana sa vremenom bi mogla donijeti prednosti koje su danas vrlo spekulativne. Također postoji i zabrinutost oko mogućih štetnih uticaja za koje još nema nikakvih dokaza da bi se mogle pojaviti u budućnosti. Genetski modificirana hrana zapravo predstavlja relativno novu tehnologiju koja može donijeti mnoge povlastice, ali kod koje postoji i potencijal za zloupotrebu.

                                           Pozitivni i negativni primjeri GMO

Oblast u kojem se može popraviti kvalitet hrane koji preovladava u ishrani populacije određenog stanovništva, a ne sadrži sve potrebne hranjive tvari najbolje je dokumentovana kod riže.Razlog ovome je što riža sadrži više betakarotena koji je ujedno i provitamin vitamina A. Vitamina A ima veoma malo u zrnu žitarica te njegov deficit unosi sljepilo kod ljudi ukoliko se ne unosi dovoljno u organizam. Isto tako, primjena GMO u farmaciji i fitomedicini služi za stvaranje lijekova i medicina. Također, i neke biljke su projektovane za čišćenje tla od toksina. Ispitano je dlovanje nekoliko vrsta usjeva riže, kukuruza, soje i krompira koji se opisuju kao potencijalni nosioci jestivih vakcina protiv toksine Ešerihije Koli, virusa Hepatitisa B ili Helicobactery Pylory.Značaj GMO je najvidljiviji i vjerovatno je najpotrebniji za osobe koje boluju od dijabetesa ili su ovisnici o inzulinu. Ove osobe sadrže genetički modificirani inzulin koji proivodi bezopasan sloj bakterija Ešerihija Koli, a koju je usađen ljudski gen za proizvodnju inzulina. Pored prednosti, postoje i štetni efekti GMO. Recimo GMO može izazvati alergije, a koje mogu izazvati uneseni geni u biljkama te se tako stvoriti novi alergeni. Specifični proteini u mlijeku, jajima, pšenici i ribi izazivaju više od 90 posto alergija. Primjer opasnosti u hrani uključuje GM soju koja je izavala alergijsku reakciju kod konumenata koji su alergični na brazilski orah. Dakle, ispitanici koji su bili alergični na soju bili su alergični i na brazilski orah. Ova GM soja nije stavljena na tržište i nije uzrokovala štetu zdravlju ljudi. Ekološki rizik GMO se ogleda i u nenamjernim štetama na druge organizme. Ove situacije se manifestiraju u mogućnostima da uništavaju ciljano željene kukce koje napadaju GM biljke ali da mogu naštetiti i drugim kupcima iz okoliša. Shodno tome, smanjena efikasnost pesticida jedan je od rizika, a odnosi se na mogućnost da su neke vrste populacije komaraca razvile otpornost na insekticid. Transfer gena na ciljane vrste je rizik primjene GM biljaka koje su modificirane u pogledu otpornosti na herbicide i korove i mogu penijeti gen otpornosti na korov i modificirane kutivatore. Na taj način bi se omogućio korov koji je otporan na herbicide.

                                      Procjena rizika GMO po zdravlje ljudi, životinja i okoliš

Genetski modificirana hrana dostupna je svim potrošačima širom svijeta. Širom svijeta, a naročito u SAD ljudi je konzumiraju bez vidljivih utjecaja na zdravlje, što je evidentirano kroz brojne naučne časopise, dokumente i izvještaje regulatornih tijela i agencija. Međutim, o teoretskim mogućim uticajima GM hrane na zdravlje ljudi za sada se ne može govoriti jer je proteklo premalo vremena od početka komercijalizacije GM usjeva pa sve do danas. Osnovni princip procjene rizika i neškodljivosti GM proizvoda jeste da se ocjenjuje individualni proizvod, a ne tehnologija. Procjena zdravstvene ispravnosti namirnica dobivenih od GMO uključuje istraživanje mogućih direktnih negativnih učinaka proteina na zdravlje, mogućnost izazivanja alergijske reakcije, zatim mogućih promjena u prehrambenim svojstvima, uključujući promjenjenu koncentraciju postojećih toksina i alergena, stabilnosti ugrađenih ili promijenjenih gena i mogućnosti svih ostalih nenamjernih promjena koje bi mogle izaći iz genetske modifikacije. Prilikom analize i ocjene mogućih štetnih utjecaja na okolinu potrebno je uzeti u obzir četiri vrste utjecaja i to su direktni uticaji koji se odnose na primarne utjecaje na zdravlje ljudi ili okoliš koji su posljedica samog GMO i ne nastaju uzročno-posljedičnim lancem događaja, indirektni uticaji, koji se odnose na uticaje na zdravlje ljudi ili okoliš, a koje nastaju uzročno posljedičnim lancem događaja, prijenosom genetskog materijala ili promjenom u upotrebi i upravljanju, trenutni uticaji, koji se odnose na uticaje na zdravlje ljudi ili okoliš koji su uočeni tokom perioda unošenja GMO, koji mogu biti direktni ili indirektni, kao i odgođeni naknadni utjecaji koji se odnose na uticaje na zdravlje ljudi ili okoliš koji ne moraju biti uočeni za vrijeme unošenja GMO, već onda kada direktni ili indirektni učinci postanu vidljivi u kasnijoj fazi ili nakon završetka unošenja.

                                   Da li kod nas u BIH postoji Genetski modificirana hrana

Postojanje GMO-a u BIH je regulisano Zakonom o genetski modificiranim organizmima. Shodno navedenom zakonu,praćenje stanja GMO možemo posmatrati kroz uzgoj, upotrebu, kao hranu za ljude i kao hranu za životinje, kao reprodukcioni materijal u poljoprivredi i šumarstvu ili kao sredstva za zaštitu bilja, kao lijekovi ili reprodukcioni materijal u veterinarstvu, ili prilikom upotrebe GMO ili proizvoda koji sadrže ili se sastoje ili potiču od GMO-a u kozmetici, farmaciji ili zdravstvenoj zaštiti ljudi. Danas u Bosni i Hercegovini nijedan genetički modificirani usjev nema riješenje o odobrenju u hrani za ishranu ljudi na tržištu BIH. Kada je riječ o hrani za životinje Vijeće za GMO je u prethodnom periodu davalo saglasnost za uvoz soje kao pripreme prvenstveno hrane za stoku koja je rezultat Genetičkih modifikacija u skladu sa Registrom odobrenih genetički modificiranih organizama koji se koristi isključivo kao hrana za životinje. Pravila za uvoz GMO hrane za životinje ista su kao i u zemljama Evropske Unije. Također, prema naprijed navedenim zakonima, obaveza proizvođača hrane za životinje jeste da jasno istakne oznaku. U isto vrijeme nije obavezno označavati proizvode dobijene od životinja kao što su meso, mlijeko i sir što ostavlja dosta prostora za diskusiju i kritike.

                   Deklariranje i promet Genetski Modificirane hrane u BIH i u svijetu

U Bosni i Hercegovini označavanje odnosno deklariranje proizvoda koji se sastoji, sadrži ili je proizveden od genetiski modificiranih organizama regulisano je odredbama Zakona o GMO i Pravilnika o uslovima i postupku izdavanja odobrenja za stavljanje GM hrane i hrane za životinje koji se odnose na njihovu sljedivost i označavanje. Osnovni cilj uvođenja obavenog označavanja je informiranje potrošača i korisnika o proizvodu tako da će potrošači sami moći zaštiti svoje pravo na izbor tj. sami će moći donositi odluku da li da kupuju ili konzumiraju hranu koja sadži GMO. Prema zakonu o GMO, a proizvode koji sadrže ili se sastoje od GMO subjekti u poslovanju sa hranom za životinje dužni su osigurati sljedeće

1. Da na zapakovanom proizvodu na oznaci piše Ovaj proizvod sadrži komponente genetski modificiranih organiama ili sadrži genetski modificiran proizvod

1. Da se na nezapakovanom proivodu ponuđenom krajnjem potrošaču oznaka Ovaj proizvod sadrži genetski modifikovan organizam ili genetski modifikovane organizme postavi na proizvod ili neposredno uz proizvod, kao i na pratećoj dokumentaciji odnosno fakturi.

Izuzetci od označavanja proizvoda koji se sastoje, sadrže ili su proizvedeni od GMO su po zakonu kontaminirani sa GMO-om i ne podliježu obaveznom praćenju i označavanju ukoliko sadrže tragove GMO hrane ispod granice od  posto pod uslovom da je prisustvo tragova GMO hrane tehnički neibježno. U skladu sa Zakonom o Genetski Modificiranoj hrani u BIH, a u skladu sa legislativom EU kojom je regulisana ova oblast, nije obavezno označavanje proizvoda kao što su meso, mlijeko i jaja koji su dobiveni od životinja koje su hranjene GM hranom ili su tretirane GM lijekovima. Pravila označavanja proizvoda koji sadrže ili se sastoje od GMO koje propisuje Zakon o GMO u našoj zemlji i podzakonski akti su u potpunosti u skladu sa legislativom kojom je regulisana ova oblast i uzimaju u obzir obaveze Bosne i Hercegovine prema međunarodnoj trgovini, kao i protokol o biosigurnosti iz Kartagene, posebno u odnosu na obaveze uvoznika koje uvoze ovakve proivode u BIH, kao i obeveze pri potencijalnom izvozu iz BIH ovakvih proizvoda trećim zemljama. Zbog toga su pravila za označavanje proizvoda koji sadrže ili se sastoje od GMO a u potpunosti su usaglašena sa pravilima Svjetske Trgovačke Organizacije jer su jasna, transparentna i nediskriminirajuća.

                             Informacija za potrošače o hrani bez GMO u BIH

Eu Regulativa a isto tako i zakonska regulativa propisuju obavezno označavanje genetski modifikovane hrane i hrane za životinje. Međutim, poivodi životinjskog porijekla su isključeni iz označavanja iako su životinje hranjene genetski modifikovanom hranom. To je bitna informacija koja nedostaje potrošačima. Za hranu koja je označena oznakom bez GMO važe sljedeća pravila

- Upotreba genetski modifikovanih organizama ili njihovih sastojaka je zabranjena

- Nije dopušteno korištenje vitamina, aroma, enzima ili drugih prehrambenih aditiva koji su napravljeni uz upotrebu genetski modifikovanih mikroorganizama

- U hrani za životinje nije dopušteno korištenje genetski modificiranih biljaka

                      Nove regulative u označavanju i kontroli genetski modificiranih biljaka

Odgovorne institucije BIH su preduzele aktivnosti kako bi odgovorile na potrebe i želje potrošača za jasnom informacijom o proizvodu, te implementaciji smjernica za označavanje i sistem kontrole hrane bez GMO u BIH. Što se tiče prednosti označavanja GMO proizvoda po ovoj regulativi te prednosti su dakle sljedeće

- Ova nova regulativa je polazna tačka za proizvodnju hrane bez GMO i pruža vjueodostojne informacije potrošaču na kajnjem poivodu na osnovu transparentnih, uporedivih i pouzdanih kriterija

- Ona proizvođačima, koja i u hrani za životinje koristi genetski nemodifikovane biljke, nudi mogućnost da koristi odgovarajuću oznaku

- Primjena ovih kriterija je kontrolisana od strane neavisnih kontrolnih tijela

- Na taj način potrošači mogu da donesu odluke na osnovu informacija, da li žele da konzumiraju proizvode koji zagarantovano nisu proizvedeni od GMO

- Potrošači na ovaj način imaju mogućnost da kupovinom bez GMO proizvoda podrže lokalne poljoprivredne proizvođače koji ne proizvode GMO.

                             Ko je nadležan za praćenje i kontrolu GMO u BIH

Na osnovu odredbi člana 61 i 62 Zakona o GMO nadležna inspekcija u provođenju inspecijskog nadzora ima pravo i obavezu onim licima koji ne pribave odobrenje ili druge saglasnosti nadležnog organa zabraniti prekograničeni promet,tranzit, ograničenu upotrebu te namjerno stavljanje u okoliš onih proizvoda koji se sastoje,sadrže ili vode porijeklo od GMO hrane. Ako postoji sumnja da se ovakva hrana uvozi, stavlja na tržište, upotreblava ili odlaže u okoliš proizvod koji ne postoji, nadležni inspektor može zatražiti da se pošiljka stavi pod carinski nadzor i zatražiti od uvoznika odnosno korisnika vjerodostojnu ispravu, te odrediti rok u kojem ta isprava treba da bude predočena. Nadležni inspekcijski organi su obavezni da u službenim kontrolama vrše istraživanja i ispitivanja da li se subjekti u poslovanju sa hranom i hranom za životinje pridržavaju Zakona o GMO, koji se odnose na sljedivost i označavanje. Pravilnikom o službenim kontrolama koji se provode radi verifikacije postupanja u skladu sa odredbama propisa o hrani te su precizno definirane nadležnosti inspekcijskog pregleda na prisustvo GMO-a prilikom uvoza hrane biljnog i životinjskog porijekla i hrane za životinje bez obzira na porijeklo uključujući hranu koja sadrži ili ne sadrži GMO. U skladu sa Pravilnikom o postupku ocijenjivanja i ovlašćivanje laboratorija a ispitivanje, kontrolu i praćenje genetski modifikovanih organizama u BIH se trenutno nalaze dvije laboratorije za ispitivanje, kontrolu i praćenje proizvoda GMO koji se sastoje, sadrže ili potiču od GMO. Kada je u pitanju referentna laboratorija za GMO u Bosni i Hercegovini na snazi je potpisani Protokol o Saradnji između Agencije za Sigurnost hrane BIH i Instituta u Italiji u okviru kojeg se nalazi referentna laboratorija za GMO. Protokolom o saradnji navedeni institut pruža podršku a uspostavu referentnih laboratorija u BIH i služi kao potvrdna laboratorija za analize GMO-a, onda kada je to potrebno.

                       Važnost podizanja svijesti i znanja potrošača o Genetski modificiranoj hrani

Svaka nova tehnologija može donijeti potrošačima korist ili štetu, u zavisnosti od primjene i moralnih načela onog ko je primjenjuje. Tako je sa genetski preinačenim organizmima koji se mogu korisiti u poljoprivredi za različite namjene, u farmakologiji za proizvodnju različitih lijekova i vakcina, u zaštiti okoliša i slično. U posljednjih 25 godina površine pod genetički modificiranim kulturama porasle su za 190 miliona hektara, a gotovo 50 posto soje u svijetu je genetski modificirana soja. Sav inzulin u svijetu se danas proizvodi pomoću genetski modificiranih organizama, umjesto proizvodnje iz pankreasa goveda, ovaca i svinja, kako se nekad proizvodio. Ipak postavlja se pitanje može li se i treba li se zabraniti upotreba GMO i da li je od nje veća šteta ili korist. Rast svijesti potrošača u skladu je sa sve većim brojem potrošača koji žele izbjeći GMO. Sa tim u vezi, 46 posto kupaca namjerno izbjegava GMO prilikom kupovine. Potrošač ima pravo znati šta jede, pa hrana koja sadrži GM sastojke treba biti označena. Osim što GMO mogu sadržavati zdravstvene,sigurnosne i druge potencijalne rizike, brojne su etičke i moralne dileme vezane za tehniku genetičkog inžinjerstva. Istraživanja pokazuju da način na koji se tehnologija tumači u medijima može značajno uticati na stavove i mišljenja različitih članova društva i tako uticati na stepen usvajanja genetskih kultura. 71,8 posto zainteresovanih potrošača u zemljama EU smatra polarizovanom raspravu predstavljenu u medijima kao važnu ili veoma važnu prepreku o usvajanju GM usjeva. Mediji također igraju veoma važnu ulogu u olakšavanju komunikacije imeđu potrošača, kao i na podizanje svijesti i znanja o biotehnologiji. Međutim, medijsko izvještavanje o biotehnološkim pitanjima pokazuje tendenciju niske ili pristrasne pokrivenosti. Stoga, postoji potreba za uspostavljanjem politika i smjernica u novinarstvu kako bi se omogućilo stvarno, nepristrasno, objektivno i adekvatno prenošenje vijesti vezanih za nauku i tehnologiju. Osim toga, potrošačima je neophodno je izgraditi povjerenje između medija i naučne zajednice.

                                             GMO U PREHRANI

Potrošači koriste tehnike genetičkih modifikacija već nekoliko hiljada godina, još od početka poljoprivredne proizvodnje. To se odnosi na biranje i sijanje sjemena samo onih biljaka koje su imale najpoželjnija svojstva, odnosno bile su najveće i najljepše pa se samo one željele uzgajati. Tako je npr. prirodni kukuruz bio mnogo siromašniji i manji nego današnji koji se sastoji od velikog i bogatog klipa i ploda sa puno zrna. On sigurno nije onaj izvorni plod sa početka, ali se probiranjem dobio nakon dugog niza godina. GMO proizvod po svim analitičkim parametrima mora biti jednak istom proizvodu koji nije genetski modificiran ako se želi uvesti na tržište. Također, potrebno je istražiti koliko je taj proizvod toksičan, ima li svojstva alergena, te da li ima antrinutitivna svojstva. Većinu ovih istraživanja provode one firme koje taj proizvod žele ibaciti na tržište, ili laboratorije kojima oni direktno plate. Ipak, postoji mogućnost da službene institucije zatraže istraživanje od laboratorije po svom izboru.

                                        Kako prepoznati GMO hranu

Iako se svaki proizvod sa više od 9 posto GMO u sastavu treba posebno označiti, još je nejasno ašto bi se i kako bi se trebala označavati hrana životinjskog porijekla, od životinja koje su se hranile GM stočnom hranom. Zbog zaštite potrošača i samog tržišta, trebala bi postojati regulativa po kojoj bi se to meso i mesni proizvodi označili. U Hrvatskoj recimo GMO free certifikat se dobija prema austrijskim smjernicama i standardu kodeksa za definiranje GMO free hrane, a trenutno ga posjeduju samo Cekin svježa piletina i Vindijina fabrika svježe hrane Blagodar. U Sjedinjenim Američkim džavama vladaju drugačija pravila, gdje se GMO prehrambeni proizvodi ne trebaju označavati i mnogo ih je teže prepoznati. Ta odluka se opravdava činjenicom da sve GMO namirnice podilaze istim regulacijskim prohtjevima Američke Agencije za hranu i lijekove te se kao ostala hrana ne smiju dodatno isticati. Od 1 novembra 2020 godine postoji odredba prema kojoj će sva hrana koja sadrži GM sadržaj u svom sastavu morati deklarisati kao hrana dobivena bionžinjeringom. To je svakako napredak u očima potrošača koji se godinama bore za jasno deklarirani sadržaj hrane koja se nalazi na tržištu.

                           Prehrambeni proizvodi koji najčešće sadrže GMO hranu

Genetski modificirani prehrambeni proizvodi koji se u svijetu najviše uzgajaju su kukuruz, soja, pamuk, uljana repica, rajčica, krompir, šećerna repa, riža, pšenica, karanfil, bundeva, duhan, cikorija, lan, din, papaja i slično. Na tržištu ne postoje genetski modificirane životinje koje služe za ljudsku prehranu, iako je to učestala zabluda.Postoje životinje koje mogu da jedu genetski modificiranu hranu, ali to nikako nije isto kako kod genetski modificiranih životinja. U najvećem udjelu u svijetu u GM tehnologijama se uzgaja soja, koju slijede kukuruz, pamuk i uljana repica. U komercijalnom uzgoju GM prednjače Sjedinjene Američke Države, sa vrstama poput soje, kukuruza, papaje, pamuka i drugih. U komercijalnom uzgoju GM usjeva prednjače Sjedinjene Američke Države sa vrstama poput soje, kukuruza, pamuka i drugih. Zemlje koje slijede su Brazil, Argentina i Indija, gdje se u Brazilu i Indiji najviše uzgaja GM soja, a u Indiji GM pamuk. U Europskoj Uniji nedavno je uveden i ozloglašeni GM kukuruz američke firme Monstantno, a kupila ga je njemačka farmaceutska i biotehnološka firma Bayer. Dozvolu za uzgoj GM sjemena je jako teško dobiti u Europskoj Uniji zbog strožijih zakona. Na sreću mnogih, europske države nisu toliko otvorene za uzgoj GM usjeva, pretežno zbog potrošačke nezainteresovanosti i skepticizma. GM hrana se višestruko kontrolira prije nego što izađe na tržište, a dok je i na tržištu, te je po tome sigurna kao i ne genetski modificirana hrana, ako ne i sigurnija, onda kada se priča o trenutnim zdravstvenim učincima.

                         Prava potrošača u BIH i usklađenost sa Evropskim propisima

Dokumenti kojim se reguliraju proizvodnja, kontrola i promet hrane dobijene primjenom genetičkog inžinjerstva su Codex Alimentarius i Protokol iz Kartagene. Knjiga zakona o hrani zbirka je međunarodno priznatih standarda vezanih za hranu objavljena 1963 godine. Ova zbirka pokriva sve namirnice, opće standarde za pitanje označavanja hrane, aditiva, pesticida, procjene rizika, higijene hrane, metode analize i uzrokovanja. Cilj svih aktivnosti koje Komisija obavlja usmjerene su u pravcu zaštite potrošača te osiguravanja dobre prakse u proizvodnji i razmjeni hrane. Uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti, odnosno međunarodni sporazum uz zaštitu biološke raznolikosti, protokol iz Kartagene međunarodni je sporazum kojim se regulira međudržavno ili prekogranično osiguranje odgovarajućeg nivoa zaštite na polju sigurnog prijenosa, rukovanja i upotrebe živih modificiranih organizama. Ovaj protokol stupio je na snagu 2003 godine za zemlje potpisnice i njime se određuju pravila i procedure za siguran prijenos, rukovanje i iskorištavanje živih modificiranih organizama, vremenski rokovi i druge procedure u zavisnosti od namjene. Bosna i Hercegovina potpisnica je protokola iz Kartagena od 2008 godine. Prema Zakonu o Hrani u službenom glasniku BIH zaštita interesa potrošača i propisi o hrani usmjereni su prema zaštiti interesa potrošača i osiguravaju osnov za informiranost potrošača prije izbora prehrambenih proizvoda koji će se upotrebljavati. Osnovni ciljevi propisa o prehrambenim proizvodima su spriječavanje nečestitih ili obmanjujućih postupaka, krivotvorenje prehrambenih proizvoda i svih drugih proizvoda koji mogu dovesti potrošača u zabludu. Prema istom zakonu, sljedivost je mogućnost ulaženja u trag hrani, životinji koja proizvodi hranu ili služi za proizvodnji hrane, sirovini ili materiji koja je namijenjena ugrađivanju ili se očekuje da će biti ugrađena u hranu za životinje kroz sve faze proizvodnje, prerade i distribucije. U Zakonu o zaštiti potrošača jasno se navode prava koja su data potrošaču kod genetski modificirane hrane.

                                  Statistički podaci o Genetski modificiranoj hrani                            

Iako se tehnika genetičkog inžinjeringa može primijeniti u različitim segmentima ljudske djelatnosti poput farmakologije, industrije, zaštite okoliša, razvoja i komercijalizacije, GMO se najviše primljenjuje u poljoprivrednoj proizvodnji. Genetički modificirane biljke počele su se komercijalno uzgajati početkom 90-ih godina 20 vijeka, najprije u SAD, a zatim su se počele uzgajati i u drugim državama. Ta proizvodnja se veoma brzo širila, pa su već 1996 godine površine pod genetički modificiranim usjevima iznosile 1,7 miliona hektara. Danas se GM biljke uzgajaju u 29 država širom svijeta, od kojih su 24 zemlje u razvoju i pet industrijski razvijenih država. Potrebno je napomenuti da se u 10 zemalja nalazi ukupno 98 posto zasijanih kultura. Osim toga, oko 40 zemalja uvozi proizvode od genetički modificiranih biljaka. Najviše uzgajani biotehnološki usjevi su solja, kukuruz,pamuk i uljana repica. U 2019 godini soja je bila vodeća biotehnološka vrsta sa 91,9 miliona hektara koja je zauzimala 48 posto globalne površine biotehnoloških usjeva. Slijede je kukuruz sa 60,9 miliona hektara, pamuk 25,7 miliona hektara i uljana repica 10,1 miliona hektara. Ostale vrste zasijane su na 1, 8 miliona hektara. Na osnovu globalne površine zasijanih usjeva za pojedine vrste, procijenjuje se da su 79 posto pamuka, 74 posto soje, 31 posto kukuruza i 27 posto repice činili biotehnološki uslovi u 2019 godini.

                          GMO HRANA- BUDUĆNOST ILI ZABLUDA ZA POTROŠAČE

Kada govorimo o budućnosti GMO, teško je predvidjeti da li će oni biti smanjeni zbog štetnih efekata ili će procvjetati sa više kvaliteta. Naime, Genetski modificirana hrana je danas zabranjena u velikom broju zemalja uprkos značajnoj legalizaciji u SAD. Evropa teži organskoj poljoprivredi, ali istovremeno radi na GMO što pokazuje da se GMO ne može lako eliminirati u budućnosti. Potrebe za proizvodnjom dovoljne količine hrane su svakim danom sve veće iz više razloga broj stanovnika se svakodnevno povećava, zahtjevi pojedinaca postaju sve veći, značajan dio poljoprivrednih proizvoda koristi se za proizvodnju neprehrambenih proizvoda i slično. GMO hrana svakako nailazi na mnogo predrasuda i skepticizma od strane znanstvene zajednice i velikog dijela potrošača i to sa pravom. To je relativno nova tehnologija, iako se u određenim oblicima koristi već hiljadama godina. Još uvijek nije dokazano da bi ova hrana mogla naštetiti dugoročno ljudskim ili drugim organizmima, ali nije dokazano ni suprotno. U svakom slučaju bi trebalo sprovesti što više istraživanja, ali treba proći i nešto više vremena da bi se dugoročni učinci na ljudima mogli zapaziti. Nažalost GM usjevi a najviše soja i kukuruz, su u većem dijelu povezani sa upotrebom herbicida koji čine veliku štetu poljoprivredi, okolišu i ljudskom zdravlju. Potrebno je pronaći nova riješenja za zaštitu biljaka od korova i insekata, međutim nekad je teško pronaći kompromis između dobrobiti GMO proizvoda zbog kojih su osmišljene te profitabilnosti. Također, može se reći da ćemo u budućnosti trebati nešto novo kako bismo riješili problem pothranjivanja ljudske populacije. U ovom slučaju odgovornost pada na znanstvenike ali i na potrošače sa obzirom da takve nove tehnologije trebaju pratiti adekvatno zakonodavstvo koje uvjetuje precizno deklariranje onog što konzumiramo i kontrolu distribucije takvih proizvoda na našem tržištu. Svaki dan se rađaju nove tehnologije, a zakonodavstvo ih sporo prati, što može uzrokovati dugoročne neželjene posljedice. Potrošači sami trebaju sudjelovati u procesu tako da se što više informiraju i raspituju. Ipak tržište Europske Unije je i danas većim dijelom zatvoreno prema uvozu ili uzgoju GMO-a zbog skeptičnosti i nezainteresovanosti potrošača što dokazuje njihovu važnost. Na kraju, potrebno je još dodatno naglasiti da je među svim onim potrošačima koji su za ili protiv GM hrane vjerovatno da će se svi usaglasiti o neophodnosti obilježavanja i praćenja GM proizvoda te ostavljanja potrošaču na volju izbora u trgovini. Kao važan faktor razvoja GMO-a u budućnosti možeo navesti sljedeće, Sve se vraća na pojedinačnog kupca i pitanje koliko je pojedinačni kupac spreman da plati meso ili bilo kakvu drugu hranu koja sadrži genetski modificirane organizme. Ako kupci od nas traže samo najefitniju moguću hranu to će i dobiti, ipak kupci kao potrošači ipak moraju da odluče šta im je najvažnije prilikom odabira namirnica, da li je to cijena ili ipak nešto drugo......................................................