PRAVO NA RASPOLAGANJE IMOVINOM I LIČNIM PODACIMA NAKON SMRTI POST MORTEM CAUSA

                                          

                                              PRAVO NA NASLJEĐIVANJE

Da bi se regulisalo nasljeđivanje poslije smrti ostavioca, potrebno je da budemo upoznati sa normama Nasljednog prava. Nasljedno pravo predstavlja skup pravnih normi kojima se u državi uređuje oblast nasljeđivanja, odnosno kako se u slučaju smrti jedne osobe uređuje prijelaz tj. nasljeđivanje njihove imovine na pravna lica odnosno nasljednike. Nasljeđivanje nastaje i proizvodi pravno dejstvo tek poslije smrti fizičkog lica ili proglašenja nestalog lica za umrlo. Nasljeđivanje se sastoji u stupanju nasljednika u imovinsko-pravne odnose umrlog lica koji su postojali u vrijeme smrti tog lica.

                                                     Pojam Nasljeđivanja

Nasljeđivanje nastaje i proizvodi dejstvo poslije smrti fizičkog lica ili proglašenja nestalog lica za umrlo. Živa fizička lica se ne naslijeđuju. Nasljeđivanje kao pravna ustanova se primljenjuje tek kada nastupi smrt fizičkog lica. Smrću prestaje da postoji fizičko lice a time i njegova pravna sposobnost. Nasljeđivanje se sastoji u stupanju nasljednika u imovinskopravne odnose umrlog lica, koji su postojali u vrijeme smrti tog lica.

                                           Nasljeđivanje na osnovu zakona

Sticanje nasljednog prava zakon vezuje za postojanje određenih činjenica. U zavisnosti od pravnog sistema, činjenice koje zakon u jednoj zemlji određuje kao relevantne za sticanje nasljednog prava ne proizvode pravno dejstvo u istoj zemlji. Svi pravni sistemi kao relevantu činjenicu za sticanje nasljednog prava uzimaju u obzir pripadnost porodici ostavioca. Članovi porodice mogu biti povezani krvnim srodstvom, bračnim srodstvom i građanskim srodstvom.

                                       Nasljeđivanje na osnovu testamenta

Testament, zavještanje, oporuka, posljednja izjava volje, jeste jednostrana lična uvijek opoziva izjava volje testamentarno sposobnog lica kojim raspoređuje svoju imovinu u slučaju smrti, u zakonom propisanim slučajevima. Testament ima jači pravni osnov u odnosu na zakonski osnov pozivanja na nasljeđe, ukoliko posljednjom izjavom volje nije povrijeđen nužni nasljedni dio.

                                       Pretpostavke za nasljeđivanje

Kao predmet nasljeđivanja i raspolaganja imovinom nakon smrti mogu biti objekt prava svojine fizičkih lica. Osnovi pozivanja tj. dolaska na nasljeđe su zakon i testament. Da bi u pojedinom slučaju moglo nastupiti nasljeđivanje, nužno je ostvarenje sljedećih pretpostavki, i to da nastupi smrt fizičkog lica, odnosno da je nestalo lice proglašeno za umrlo, da postoje nasljednici koji su doživjeli momenat delacije, da postoji zaostavština i da postoji osnov za nsljeđivanje. Potencijalni zakonski nasljednici su one osobe koje su zakonskim normama ovlaštene na sticanje nasljednog prava.

                                           Smrt fizičkog lica

Živa fizička lica se ne nasljeđuju- viventis non est hereditas. Nasljeđivanje kao pravna ustanova se primljenjuje tek kad nastupi smrt fizičkog lica. Smrću prestaje da postoji fizičko lice a time i njegova pravna sposobnost. Ostavilac može biti bilo koje fizičko lice. I novorođenče koje je živjelo nekoliko sekundi, a zatim umrlo postaje ostavilac, ako je iza sebe ostavilo bilo kakvu imovinu, nije odlučujuće kolika je vrijednost te imovine.

Pretpostavlja se da je svako rođeno lice živo, te se činjenica smrti mora dokazati izvodom iz matične knjige umrlih. Izvod iz matične knjige je javna isprava u koju se upisuje dan, čas i minut smrti. U nasljednom pravu se mora utvrditi tačan dan, sat i minut, a ako je moguće i relevanto, i sekund kad je smrt nastupila. Naime, prema trenutku smrti ostavioca utvrđuje se sposobnost nasljednika da naslijedi, nedostojnost za naslijeđivanje te postojanje uzroka za lišenje nužnog dijela.

Ako o činjenici smrti jednog lica nema dokaza previđenog članom 19. Zakona o matičnim knjigama, svako lice koje za to ima neposredan pravni interes može podnijeti prijedlog za proglašenje nestalog lica za umrlo, ako je za to ispunjena jedna od pretpostavki predviđena članom 61 ZOVP.

                                   Proglašenje nestalog lica umrlim

Dejstvo faktičke smrti ima i proglašenje nestalog fizičkog lica za umrlo. Nestalo je ono lice koje nije u svom prebivalištu u zakonom određeno vrijeme, a neizvjesno je gdje se nalazi ili da li je živo ili mrtvo. Za umrlo se može proglasiti sljedeće lice

- o čijem životu za posljednih pet godina nije bilo nikakvih vijesti,a od čijeg rođenja je proteklo šesdezet godina

- o čijem životu za posljednjih pet godina nije bilo nikakvih vijesti, a za koju je vjerovatno da više nije u životu

- koje je nestalo u brodolomu, saobraćajnoj nesreći, požaru, poplavi, zemljotresu ili kakvoj drogoj neposrednoj smrtnoj opasnosti, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti u roku od šest mjeseciu roku od dana prestanka opasnosti

-  koje je nestalo u toku rata ili u vezi sa ratnim događanjima, a o čijem životu nije bilo nikakvih vijesti od dana prestanka neprijateljstava

Prijedlog za proglašenje nestalog lica za umrlo podnosi svako fizičko ili pravno lice koje za to ima pravni interes, kao i zainteresovani republički organ. On mora sadržavati sve zainteresovane propisane elemente. Ako ocijeni da su ispunjene osnovne pretpostavke za pokretanje postupka sud će objaviti oglas u Službenom Glasniku Bosne i Hercegovine. U oglasu će navesti sve bitne okolnosti slučaja, pozvati nestalo lice, kao i svakog drugog ko zna bilo šta o njegovom životu, da to bez odlaganja javi sudu u roku od tri mjeseca od objavljivanja oglasa.

Po isteku roka od tri mjeseca, u Službenom Glasniku Federacije Bosne i Hercegovine, ako se nestali nme javi i nema traga da je u životu, sud zakazuje ročište. Ako u postupku utvrdi da su ispunjene pretpostavke nestalog lica za umrlo, sud će donijeti riješenje kojim će proglasiti da je nestalo lice umrlo. U riješenju će se označiti dan, mjesec i godina, a po mogućnosti i čas, koji se smatra kao vrijeme smrti nestalog. Kad to u riješenju nije označeno, danom otvaranja nasljeđa smatra se prvi dan po isteku zakonom predviđenih rokova. Ti rokovi su određeni članom 61 Zakona o vlasničkim pravima.

                                Šta predstavlja Nasljeđe ili Zaostavština umrlog lica

Nasljeđe je imovina koja ostane poslije smrti fizičkog lica odnosno ostavioca a koje se ne može naslijediti. Shodno tome, u nasljeđe ne spadaju prava i obaveze imovinskog karaktera, koji se ne mogu nasljeđivati. Zaostavština je skup prava koji poslije smrti ostavioca prelaze na nasljednike ili na druga lica na osnovu zakona ili testamenta, a označava se kao ostavinska masa, ostavina, nasljedstvo. Ona ne postoji za vrijeme života fizičkog lica.

U trenutku kada prestane pravni subjektivitet fizičkog lica iza njega ostaje zaostavština odnosno prava koja mogu prijeći na nasljednike. Nasljeđuje se samo zaostavština koja je pripadala fizičkom licu u vrijeme njegove smrti. Prestanak pravnih lica i prelazak njihove imovine na druga pravna ili fizička lica, regulisana su posebnim propisima.

                      Ugovor o doživotnom izdržavanju I Ugovor o dosmrtnom izdržavanju

Iako nazivi ovih ugovora naizgled djeluju slično i ne odaju razlike među njima, važno je znati po čemu se razlikuju, sa obzirom da su pravne posljedice navedenih ugovora bitno drugačije. Naime, kod ugovora o doživotnom izdržavanju jedna strana odnosno davalac izdražavanja obavezuje se da drugu stranu odnosno primaoca izdržavanja izdržavati sve do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili samo dio njene imovine, sa time da je stjecanje stvari ili prava odgođeno do trenutka smrti davaoca izdržavanja.. Time primalac izdržavanja stiče stvar ili prava koja su predmet ugovora o dosmrtnom izdržavanju već za života primaoca izdržavanja, odnosno nakon što ta stvar ili prava budu preneseni na zakonom za to predviđenim načinom stjecanja.

Sa druge strane,Ugovor o dosmrtnom izdržavanju je ugovor kod kojeg se jedna strana odnosno davalac izdržavanja obavezuje drugu stranu izdržavati do njezine smrti, a druga strana mu se obavezuje za života prenijeti svu ili dio imovine. Time primalac izdržavanja stiče stvar ili prava koja su predmet ugovora o dosmrtnom izdržavanju već za života primaoca izdržavanja, odnosno nakon što ta stvar ili prava budu preneseni na zakonom za to predviđeni način stjecanja.

 Ova dva ugovora zapravo regulira Zakon o obligacionim odnosima, te je za njih propisano da moraju biti sastavljeni u pisanom obliku,te ovjereni od strane suda, te sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta.

Postojanje ovih ugovora, važno je i za ostavinski postupak, jer znatno utiče na sastav ostavine i ograničava prava nasljednika sa obzirom na imovinu obuhvaćenu tim ugovorima.

                           Ugovor o darovanju sa osnivanjem prava plodouživanja

Ugovorom o darovanju moguće je raspolagati svojom imovinom za života, te njime vlaništvo stvari ili prava prenijeti na drugu osobu. Pri tome, moguće je za sebe ugovoriti pravo osobne služnosti na toj stvati, odnosno pravo plodouživanja čime se primjera radi mogu zadržati pravo stanovanja i korištenja nekretnine koji je ugovorom darovan drugome. Takav ugovor o darovanju trebao bi biti sklopljen u pisanom obliku i solemniziran po javnom bilježniku. Osnovno pravo plodouživanja upisuje se u zemljišnu knjigu kao teret predmetne nekretnine.

                            Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života

Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života manje je poznat pravni posao, a kao i opuruka, predviđen je Zakonom o nasljeđivanju. Ovaj ugovor umogućuje da predak svu ili dio svoje imovine raspodjeli svojim djeci ili ostalim potomcima. Takav ugovor je valjan samo ako su se time usaglasili djeca i svi ostali ustupiteljevi potomci koji su po Zakonu pozvani da ga naslijede. Ustupitelj može ustupom i raspodjelom obuhvatiti svog bračnog druga i tada je potrebno da se i on usaglasi. Ovaj ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i obuhvaćen od strane suda, odnosno solemniziran od strane javnog bilježnika i javnobilježničkog akta.

                     ŠTA SE DEŠAVA SA NAŠIM LIČNIM PODACIMA NAKON SMRTI- POST MORTEM CAUSA

Kada čovjek umre, naravno dolazi do gašenje njegovih ličnih podataka. Dakle, svi podaci koji su bili registrovani u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Centru za socijalni rad brišu se. Ista je situacija i sa ličnim podacima u banci naravno brišu se i svi bankovni računi koje je ostavilac imao. Sve informacije o poslovnom odnosu, odnosno podatke o potencijalno ostvarenim računima nakon saznanja da je njihov klijent preminuo, banka je dužna dati isključivo nadležnom sudu u ostavinskom postupku, javnom bilježniku određenom od strane nadležnog suda za vođenje ostavninskog postupka, a nasljedniku tek nakon što bude završeno riješenje o nasljeđivanju.

                    Koje su dužnosti nasljednika prije i poslije ostavinske rasprave u kojoj ostavitelj ima račune

Upitno je odmah po smrti ostavitelja za kojeg znate da je bio klijent određene banke, odnosno ako znate da je isti imao otvorene račune, dostaviti predmetnoj banci smrtni list, izvod iz matične knjige umrlih ili pravosnažno riješenje suda kojim se osoba proglašava umrlom. Nakon što se završi ostavinskra rasprava i sud odnosno javni bilježnik utvrdi pravosnažnim riješenjem koje su osobe nasljednici, jedan nasljednik ili više njih, ili svi zajedno mogu doći u najbližu poslovnicu i moraju zatražiti pravosnažno riješenje o nasljeđivanju i zatražiti postupanje banke. U tom slučaju će banka tražiti internu proceduru zatvaranja svih računa ostavitelja.

Bilo bi dobro kada bi nasljednici dostavili svu dokumentaciju ostavitelja koju posjeduju a to se odnosi naprimjer na štedne knjižice, ugovore o oročenju, kartice i slično. Veoma je važno napomenuti da banka neće postupati po navedenom ukoliko riješenje o nasljeđivanju nema iskazanu klauzulu pravosnažnosti te će u navedenom slučaju uputiti na nadležni sud uputiti na nadležni sud radi pribave klauzule.

                  Može li odvjetnik umjesto nasljednika preduzimati račune pred bankom

Nasljednik može opunomoćiti odvjetnika koji će preduzimati sve radnje pred nadležnom bankom za svoju stranku u konkretnom slučaju njegovo zastupnik može biti sin, kćerka, supruga i drugi bliski srodnik. Da bi odvjetnik mogao postupati po navedenom potrebno je izdati specijalnu punomoć u kojoj će posebno biti navedeno koje će radnje obavljati odvjetnik u ime i za račun stranke, a predmetna punomoć mora biti ovjerena kod javnog biježnika.

                     Šta ako postoje otvorena dugovanja ostavitelja prema banci

Ako je ostavitelj imao određena dugovanja prema banci, a vi ste prihvatili nasljedstvo, odgovarate za te dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako je ostavitelja naslijedilo više nasljednika, a oni su solidarno odgovorni za predmetne dugove, ponovo samo do visine vrijednosti naslijeđenog, ali je potrebno napomenuti da se može potencijalno odgovarati i vlastitom, a ne samo naslijeđenom imovinom.

                   Šta ako je ostavitelja naslijedila maloljetna osoba ili osoba koja ima zakonskog skrbnika

Ako je riječ o nasljedniku koji je maloljetan njegove interese će zastupati njegov zakonski zastupnik i to najčešće otac ili majka ili zakonski zastupnik. Ako će se zastupniku odobriti raspolaganje sredstvima, isti to mora predočiti na raspolaganje Centru za socijalni rad. Ukoliko je riješenjem o nasljeđivanju tako određeno sredstva namijenjena maloljetnoj osobi isplatiti će se na devizni ili tekući račun maloljetnika, ili pak na štedne račune npr na diječiju štednju. Također je preporučljivo angažovati punomoćnika koji će za nasljednika obaviti sve radnje pred bankom, a pritom vodeći računa o njegovom najboljem interesu.

                         ŠTA SE DEŠAVA SA NAŠIM LIČNIM PODACIMA NAKON SMRTI

Danas, kako živimo u doba tehnologija i društvenih mreža, sve se više problematiziraju pitanja zaštite privatnosti na internetu. A zaštita privatnosti na internetu danas zavisiti će od mnogo stvari, uključujući i naše razumijevanje privatnosti i prava na privatnost. I pravna a i laička koncepcija će biti različita bez obzira da li živite u Bosni i Hercegovini, Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim državama, Kini ili negdje drugo. Zaštita privatnosti podataka nakon smrti je koncept koji se razvija već 10 godina u svojoj primarnoj istraživačkoj oblasti. Općenito, podatke kao što su brojevi bankovnih kartica, lozinke, osjetljivi podaci o zdravlju ne bi trebalo štititi ili ne objavljivati na nezaštićenim mjestima kao što su društvene mreže ili servisi koji sinu zaštićeni enkripcijom. Uloga ličnih podataka zaštićena je na osnovu zakonske regulative i zaštite podataka u Evropskoj Uniji.

                                  Zaštita privatnosti nakon smrti- Post Mortem privatnost

Post mortem privatnost, odnosno zaštita privatnosti je koncept koji se već 10 godina razvija u primarnoj istraživačkoj djelatnosti. Ukratko, ovdje se radi o produženju zaštite ličnih podataka nakon smrti kroz omogućavanje pojedincu da prije smrti odluči šta će se dogoditi sa njegovim ličnim podacima, uspomenama, tajnama, neobjavljenim radovima te sličnim aspektima njihove osobnosti. Trenutno, koncept kao takav nije zaštićen u pravnom sistemu nijedne države svijeta, ali su nek države u skorije vrijeme počele osvajati zakone kojim se štite određeni dijelovi ovog koncepta, na primjer produžena je zaštita ličnih podataka umrlih osoba u većini zemalja država članica do 30 godine. Potom je objašnjeno šta se dešava sa mailovima kada određena osoba umre. U trenutku i neposredno nakon smrti, ništa posebno se neće dogoditi sa e mailovima jer je potrebno da neko obavijesti pružaoca usluga da je osoba umrla i da o tome dostavi dokaz. Naravno, pružalac usluga je u mogućnosti tehnički ustvrditi, ili barem pretpostaviti, da je neko mrtav sa obzirom na aktivnost te osobe ili komunikaciju i postove njegovih prijatelja i drugih, ali ova kompanija neće reagirati dok ne dobiju potvrdu, najčešće smrtni list. Reakcija kompanije u tim slučajevima zavisiti će od uslova korištenja, te će većina u uslovima sadržavati odredbu prema kojoj nije moguće prenijeti korisnički račun nakon smrti.

Takvu odredbu danas sadrži i Gmail, ali on također omogućava da korisnik prije smrti da sav svoj sadržaj na Gmailu, Google photos, Drive ili slično prenese na osobu koju označi. Prijenos će pokrenuti neaktivnost korisnika, te će se nakon izabranog perioda sadržaj prenijeti osobama koje je umrla osoba označila. Postoji i opcija da osoba izabere brisanje svog sadržaja nakon smrti. Druge kompanije ne posjeduju slična riješenja, te važi pravilo naprenosivosti računa, ali nasljednici mogu pristupiti dijelu sadržaja nakon predočavanja riješenja o nasljeđivanju ili dokumentu slične pravne snage.

                              Kako Chat koristi naše lične podatke

Chat Gpt, kao jezični model temeljen na umjetnoj inteligenciji, je zanimljiv iz mnogo razloga uključujući i zaštitu autorskih prava kao i zaštitu ličnih podataka. Iako oblasti prava intelektualnog vlasništva i autorskih prava, kao i zaštitu ličnih podataka. Iako oblasti prava intelektualnog vlasništva i autorska prava nisu unutar njene uže ekspertize, ukszuje da se trenutno razmatraju izmjene zakona u ovoj oblasti u Evropskoj Uniji i u Ujedinjenom Kraljevstvu. Postojeća zakonska riješenja su danas nedovoljna da riješe pitanje umjetne inteligencije i autorskih prava, te da bi ove izmjene omgućile riješavanje pitanja autorstva, osobe koja je odgovorna ukoliko aplikacija prekrši odredbe autorskih prava i slično. Još je zanimljiviji način na koji Chat Gpt koristi naše lične podatke. Već postoji mnogo indikacija da Open Ai, kompanija koja stoji iza ove aplikacije, ne posjeduje validan osnov za prikupljanje ličnih podataka građana Evropske Unije, kako to zahtijeva lična odredba o zaštiti podataka Italijanski regulator je nedavno pokrenuo postupak njihove odgovornosti za kršenje uredbe, te privremeno blokirao pristup aplikaciji Chat Gpt u Italiji. Pitanje suzbijanja deziinformacija i lažnih vrijednosti dubinski zadire u neke od najvećih vrijednosti naših civilizacija, kao što su demokratija, sloboda, autonomija, ljudska prava, sigurnost i zaštita. Teško je i gotovo nemoguće, pravno ili praktično suzbiti dezinformacije ili njehov štetan utjecaj na društvo, a da ne ugrozimo prava i slobode pojedinaca i ne dovedemo do nekog vida cenzure. Cenzura je, prema mom iskrenom sudu još štetnija od dezinformacija i smatram da je obrazovanje negdje u sferi diskursa, obrazovanja, osnaživanja pojedinaca, te možda neke vrste pravne regulacije najopasnijih, izuzetno definisanih i izuzetnih oblika dezinformacija.