PRAVO GRAĐANA NA ZAŠTITU LIČNIH I PRIVATNIH PODATAKA U SVRHU ČUVANJA NJIHOVE PRIVATNOSTI

                                                    

                     KAKO GRAĐANI NAJBOLJE MOGU ZAŠTITI SVOJA LIČNA PRAVA

Svi građani imaju pravo na zaštitu svojih ličnih i privatnih podataka za vrijeme trajanja svog života i nakon smrti, ta njihova prava su im zagarantovana Ustavom BIH i mogu također potpasti pod ustavnu kategoriju.  Također samim nastupanjem punoljetstva sa navršenih osamnaest godina, građanin je dužan izvaditi Ličnu kartu ili Osobnu iskaznicu koja je neophodna da bi mogao dokazati svoj identitet. Isto tako kada putuje u drugi državu obavezan je izvaditi Pasoš ili Putovnicu sa kojom će zaštiti svoj identitet za vrijeme boravka u toj državi. Zaštita ličnih i osobnih podataka može se najbolje sprovesti kroz Zakon o zaštiti ličnih i osobnih podataka FBIh koji je objavljen u Službenim Novinama Fbih i najtraženiji je zakon iz ove oblasti. Što je najvažnije pitanje da li se nakon smrti, ta njihova prava ostaju ili brišu u zavisnosti od okolnosti.

                  PRAVO GRAĐANA NA ZAŠTITU LIČNIH I PRIVATNIH PODATAKA

Pravo na zaštitu ličnih podataka jedno je od temeljnih prava svakog čovjeka. Svrha zaštite ličnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i koištenju podataka.

Također se može navesti da je Pravo na zaštitu ličnih i osobnih podataka pravo zaštite legitimnih interesa građana kao pojedinca koji se odnosi na spriječavanje i sankcionisanje ličnih podataka, a zajamčeno je međunarodnim i nacionalnim propisima.

Zakonom o zaštiti ličnih podataka definisani su pojmovi, ali i općom uredbom o zaštiti podataka Evropske Unije su navedene obimnije definicije vezane za zaštitu ličnih podataka.

Lični podaci su prema definiciji iz Uredbe su svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, pojedinac čiji se identitet može utvrditi jeste lice koje se ne može identifikovati direktno ili indirektno, naročito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacioni broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više faktora svojstvenog za fizički, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Dakle, pojam ličnih podataka jako je širok, ali jednostavnije rečeno to su ime i prezime, identifikacioni broj, slika, glas, adresa, broj telefona, IP adresa, ako takvi podaci mogu dovesti do direktnog ili indirektnog identificiranja pojedinca. Također je važno istaći da prije prikupljanja ličnih podataka, subjekt koji ih prikuplja, ima obavezu pružanja informacija o tome koju se svrhu prikupljaju, na osnovu kojeg pravnog osnova, kome se podaci otkrivaju, te o pravu pojedinaca da svojim podacima pristupi, zahtijeva njihov ispravak ili eventualno brisanje.

Saglasnost ispitanika znači svakodobrovoljno, posebno i nedvosmisleno izražavanje želja ispitanika kojim on izjavom ili jasnom potvrdnom radnjom daje pristanak za obradu ličnih podataka koji se na njega odnose.

Ako se kao pravna osnova koristi saglasnost, ona mora biti izričita za podatke koji su prikupljeni i za svrhu za koju se koriste. Prema članu 7. Zakona o ličnim podacima na teretu organizacije je da pokaže da su ljudi valjano pristali na obradu svojih podataka. Pristanak se mora dati slobodnom voljom.

Pseudodinamizacija podrazumijeva obradu ličnih podataka na takav način da se lični podaci više ne mogu pripisati određenom ispitaniku bez upotrebe dodatnih informacija, pod uslovom da se takve informacije drže odvojeno te da podliježu tehničkim i organizacionim mjerama kako bi se osiguralo da se lični podaci mogu pripisati pojedincu čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi.

Još jedan od pristupa jeste i Tokenizacija, što predstavlja nematematički pristup obradi podataka u kojem se osjetljivi podaci zamjenjuju neosjetljivim zamjenama koji se zovu tokeni. Tokeni nemaju važnost niti kao vrijednost niti kao podaci. Njima se ne mijenja vrsta niti dužina podataka, a što znači da ih mogu obrađivati sistemi kao baze podataka koje brinu o vrstama  i dužini podataka. Tim se pristupom zahtijeva manje procesorskih resursa za obradu i zauzima manje mjesta za pohranu u bazama podataka u uporedbi sa podatcima entikapiranim na tradicionalni način. To se omogućava držanjem određenih podataka potpuno ili djelimično vidljiv za obradu ili analitiku, dok se osjetljivi podaci skrivaju.

                            Obavijest o kršenju i povredi ličnih podataka

Povreda ličnih podataka znači kršenje sigurnosti koje dovodi do slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlašenog otkrivanja, pristupa ili izmjene ličnim podacima koji su preneseni, pohranjeni ili na drugi način obrađivani.

Ispitanike nije potrebno obavijestiti o povredi ako je voditelj obrade preuzeo odgovarajuće tehničke i organizacione mjere zaštite podataka, naročito one koje lične podatke čine nerazumljivim bilo kojem licu kojem nije ovlašteno da pristupi tim podacima. To se u pravnoj literaturi naziva Enkripcija tj. zloupotreba ličnih podataka.

Sistem pohrane znači svaki struktuirani skup ličnih podataka dostupnih prema posebnim kriterijima, bilo da su centralizovani, decentralizovani ili raspršeni na funkcionalnoj ili geografskoj osnovi.

                                Principi obrade podataka o ličnosti

Dakle, Principi obrade podataka o ličnosti  u skladu sa  Općom Uredbom o zaštiti podataka su sljedeći

- Zakonitost, poštenost i transparentnost obrade- što znači da obrada podataka treba biti u skladu sa određenim pravnim osnovom te da je pojedinac informisan  o postupku obrade i njegovoj svrsi

- Ograničavanje svrhe- što znači da podaci trebaju biti prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe što znači da se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu sa određenom svrhom i potrebama pojedinca

- Smanjenje količine podataka- što znači da podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhu u koju se obrađuju

- Tačnost- što znači da podaci moraju biti tačni i po potrebi ažurirani u bazu podataka

- Ograničenje pohrane- što znači da podaci moraju biti pohranjeni u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanika samo onoliko koliko je potrebno radi svrhe za koju se ti podaci obrađuju, čuvanje tih podataka je moguće samo ako će se ti lični podaci obrađivati isključivo u svrhu arhiviranja u javnom interesu, naučnog ili historijskog istraživanja ili u statističke svrhe, uz provođenje primjerenih mjera zaštite propisanih Ustavom.

- Cjelovitost i povjerljivost- što znači da podaci moraju biti obrađivani tako da bude zadovoljen određen nivo sigurnosti, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade, te slučajnog gubitka, oštećenja ili uništenja

-Pouzdanost obrade podataka- što znači da je nosilac obrade podataka odgovaran za poštivanje principa prilikom obrade, te da je teret dokazivanja odgovornosti u pogledu toga na njemu.

                                 Pravne osnove za obradu ličnih podataka

Obrada osobnih podataka podrazumijeva radnje kao što su prikupljanje, evidentiranje, čuvanje, stavljanje na uvid, otkrivanje, prenošenje ili uništavanje.

Prema Općoj Uredbi o zaštiti podataka podaci se ne smiju obrađivati ako za to postoji jedna od sljedećih pravnih osnova

- Ispitanik je dao saglasnost za obradu jedne ili više posebnih vrsta

- Obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se na zahtjev ispitanika, preduzele odgovarajuće radnje prije sklapanja ugovora

-  Obrada je nužna radi poštivanja pravnih obaveza voditelja obrade

- Obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili fizičkih lica

- Obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili prilikom izvršavanja službenog ovlaštenja voditelja obrade

- Obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili osnovna prava ili slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu ličnih podataka.

                            Prava lica čiji se podaci obrađuju

U skladu sa Općom uredbom o zaštiti podataka čiji se podaci obrađuju u skladu sa Nezavisnim operatorom sistema podataka u Bosni i Hercegovini

-Transparentnost- koja podrazumijeva pružanje podataka prilikom prikupljanja informacija kada voditelj obrade  mora među ostalim informacijama obavijestiti ispitanika i o svom identitetu te konktakt podacima, svrsi obrade i pravnoj osnovi za obradu podataka, mogućnosti povlaćenja saglasnosti i slično

- Pravo pristupa podacima- To im pravo omogućuje pristup ličnim podacima i podacima njihove obrade. Voditelj obrade dužan je pružiti pregled kategorije podataka koji se obrađuju kao i kopiju stvarnih podataka.

- Pravo na ispravak-Što podrazumijeva da ispitanik ima pravo zahtijevati ispravak netačnih podataka koji se na njega odnose

- Pravo na zaborav- Što podrazumijeva da ispitanik od voditelja obrade ima pravo ishoditi brisanje ličnih podataka koji se na njega odnose bez nepotrebnog odgađanja, ako lični podaci više nisu neophodni u svrhu obrade

- Pravo na ograničenje obrade- Što podrazumijeva da u pojedinim situacijama npr. kada je tačnost podataka osporavana ispitanik ima pravo zahtijevati ograničavanje obrade njegovih ličnih podataka, uz iznimku pohrane i nekih drugih vrsta obrade

- Pravo na prenosivost- Što podrazumijeva da ispitanik ima pravo dobiti svoje lične podatke koje je prethodno pružio voditelju obrade u struktiraranom obliku, te ima pravo prenijeti podatke drugom voditelju obrade bez ometanja voditelja obrade kojim su lični podaci prethodno pruženi, ako se obrada provodi automatizovanim putem i zasniva na saglasnosti ili ugovoru

- Pravo na prigovor- Što podrazumijeva da ispitanik ima pravo uložiti prigovor na obradu ličnih podataka ako se ono zasniva na zadaćama od javnog interesa, na izvršavanje službenih ovlasti voditelja obrade ili legitimne interese voditelja obrade

- Pravo protivljenja donošenju automatizovanih odluka- Što podrazumijeva da ispitanik ima pravo na to da se na njega ne odnosi odluka koja se zasniva na automatizovanoj obradi, uključujući izradu profila, koja proizvodi pravne efekte koji se na njega odnose ili na sličan način na njega utiču, osim ako je takva odluka potrebna  za sklapanje ili izvršavanje ugovora između ispitanika i voditelja obrade podataka, ako je dopuštena pravom EU ili nacionalnim pravom kojim se propisuju odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda, te legitimnih interesa ispitanika, ili je zasnovana na izričitoj saglasnosti ispitanika.

           DOKUMENTI KOJIM SE POTVRĐUJE ZAŠTITA LIČNIH PODATAKA

                                Lična karta- Osobna Iskaznica

Lična karta ili Osobna Iskaznica drugim riječima Dokument o identitetu je svaki dokument koji se može koristiti za dokazivanje identiteta osobe. Ako se izdaje u malom, stanardnom obliku veličine kreditne kartice može se nazvati još i Karticom građana ili Putovnicom-Karticom. Neke zemlje izdaju formalne identifikacijske dokumente kao nacionalne identifikacijske iskaznice koje mogu biti obavezne ili neobavezne, dok druge mogu zahtijevati provjeru identiteta koristeći regionalne identifikacijske  ili druge dokumente.

Identifikacijski dokument koristi se za povezivanje osobe o podacima o toj osobi, često u bazi podataka. Fotografija i njezin posjed koriste se za povezivanje osobe sa dokumentom. Veze između osobne iskaznice i informacijske baze podataka prisutnih na dokumentu poput punog imena nositelja dobi, datuma rođenja, adrese, matičnog broja, broja kartice, spola, državljanstva i mnogih drugih podataka. Jedinstveni nacionalni identifikacijski broj najsigurniji je način za identificiranje osobe, ali u mnogim zemljama se ne spominju takvi brojevi.

                               Usvajanje Osobnih Iskaznica

Dužnosnici za provođenje zakona tvrde da osobne iskaznice olakšavaju nadzor i potragu za kriminalcima i stoga podržavaju univeralno osvajanje osobnih iskaznica. Međutim, u zemljama koje nemaju osobnu iskaznicu postoji bojazan zbog predviđenih velikih troškova i potencijalne zloupotrebe visokotehnoloških kartica.

U mnogim zemljama kao što su Australija, Kanada, Irska, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke države, ne postoje obavezne osobne iskaznice koje vlade izdaju za sve građane. Irska kartica javnih službi ne smatra se nacionalnom iskaznicom od strane odjela za zapošljavanje i socijalnu zaštitu, ali mnogi kažu da to postaje dio rasprave ili zakonodavnog temelja.

U tim se zemljama raspravlja oko toga jesu li centralizovane kartice i njihova baza podataka kršenje privatnosti i građanskih sloboda. Većina kritika usmjerena je prema povećanim mogućnostima opsežne zolupotrebe centraliziranih i sveobuhvatnih baza podataka za pohranu osjetljivih podataka. Istraživanje studenata sveučilišta Open University u Velikoj Britaniji 2006 godine zaključilo je da je planirana obavezna osobna iskaznica prema Zakonu u osobnim iskaznicama iz 2006 godine, zajedno sa bazom podataka središnje države, proizvela najnegativniji odgovor među nekoliko alternativnih konfiguracija. Nijedna od ovih navedinih zemalja ne posjeduje osobne dokumente, ali oni imaju stvarne ekvivalente, jer u mnogim situacijama ove države još uvijek zahtijevaju dokaz o identitetu. Pored toga, Sjedinjene Američke države zahtijevaju da se svi njihovi muški stanovnici u dobi od 18 do 25 godina, uključujući i strance, prijave u vojnu službu.

                         Argumenti za osobne dokumente

Argumenti za osobne dokumente kao takve su sljedeći

- Da bi se izbjeglo nepodudaranje ljudi i uspješno borilo protiv prevara trebao bi postojati način za što sigurnijim dokazom identiteta osobe

- Svako ljudsko biće nosi svoju osobnu identifikaciju u obliku DNK-a koju je izuzetno teško falsifikovati ili odbaciti i to u smislu modifikacije. Čak i za nedržavne komercijalne ili privatne interakcije, to bi moglo u kratkom roku postatib preferirani indikator, što osobnu iskaznicu čini manjim zlom od potencijalno velikih rizika privatnosti povezanih sa svakodnevnom upotrebom nečijeg genetskog profila u svrhu identifikacije

- Ako se koriste samo privatne alternative poput osobnih iskaznica koje su izdale banke, urođeni nedostatak dosljednosti u pogledu politike izdavanja može dovesti do problema sa daljim polazištima

                          Argumenti protiv osobnih dokumenata

Argumenti protiv osobnih dokumenata kao takvih su sljedeći

- Troškovi razvoja i administracije mogu biti vrlo visoki. U zemljama poput Čilea osobnu iskaznicu plaća osoba lično, dok u drugim zemljama poput Francuske i Venecuele, osobna iskaznica je besplatna To međutim, ne otkriva stvarne troškove snošenja osobnih iskaznica, jer neki dodatni dio općenito snose porezni obaveznici.

- Osobne iskaznice koje se oslanjaju na centralizovanoj bazi podataka mogu se koristiti za praćenje nečijeg fizičkog kretanja i privatnog života, čime narušavaju osobnu slobodu i privatnost.

- Ako se rasa prikazuje na obaveznim osobnim dokumentima, ovi podaci mogu dovesti do rasnog profiliranja.

                                  Pasoš- Putovnica

Putovnica je javna isprava sa elektronskim nosačem podataka koja se izdaje za neograničen broj putovanja u inostrantvo i kojom se dokazuje lični identitet i državljanstvo, osim u izuzetnim slučajevima kada se države međusobno bilateralnim sporazumima dogovore ulazak na svoj teritorij sa osobnom iskaznicom.

Postoji više vrsta putnih isprava kao što su zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica i putni list.

Diplomatska i službena putovnica izdaju se državnim dužnosnicima, državnim službenicima, i drugim osobama radi učinkovitijeg obavljanja državnih poslova i osiguranja njihove zaštite u drugoj državi. Putni list izdaje se građaninu koji boravi u inostranstvu bez putne isprave radi povratka u zemlju.

Neke države izdaju posebne putovnice za maloljetnike koje se nazivaju dječije putovnice.

I neke životinje za prelazak granice moraju imatu putovnicu, ovisno o kojim je životinjama riječ.

U Republici Hrvatskoj se putovnica do 21 godine života izdaje na 5 godina, a poslije 21 godine života na 10 godina.

Hrvatski državljani ne trebaju putovnicu za putovanje u zemlje Evropske Unije, već je dovoljna osobna iskaznica. Za boravak u zemljama članicama Schengena, ali ne i Evropske Unije putovnica je potrebna iako nema granične kontrole.

Državljani zemalja članica Evropske Unije za ulazak u Hrvatsku ne trebaju putovnicu, već im je dovoljna osobna iskaznica.

Putovnica Bosne i Hercegovine je putna isprava koja se državljanima BIH izdaje za putovanje i boravak u inostranstvo, kao i za povratak u zemlju. Za vrijeme boravka u inostranstvu putna isprava služi za dokazivanje identiteta i kao dokaz o državljanstvu BIH i izdaje se za neograničen broj putovanja. Građanima Bosne i Hercegovine nije potrebna viza za ulazak u Republiku Hrvatsku, Republiku Tursku, Republiku Albaniju kao i zemlje potpisnice Schengenskog sporazuma.

                                 Diplomatska putovnica

Diplomatska putovnica je posebna putna isprava koja se izdaje državnim predstavnicima i drugim osobama kojima je priznat diplomatski status u cilju zaštite i dokazivanja diplomatskog statusa. Diplomatska putovnica izdaje se i osobama koje ne rade u državnoj službi, ali se njihovo zadatci više ili manje izjednačuju sa zadatcima diplomatskog osoblja u užem smislu. Ova putovnica se također izdaje i državnom poglavaru, predsjedniku vlade, predsjedniku ustavnog suda, predsjedniku parlamenta i članovima parlamenta kada službeno putuju u inostranstvo.

                           Zahtjev za izdavanje putovnice

Zahtjev za izdavanje putovnice podnosi se isključivo lično.

Maloljetna lica moraju biti prisutna prilikom podnošenja zahtjeva i to u pratnji jednog ili oba roditelja.

Saglasnost za izdavanje putne isprave za maloljetna lica daju oba roditelja, odnosno zakonski staratelj i to uz Ličnu Kartu na uvid.

Maloljetna lica ne mogu se upisati u pasoš roditelja, nego moraju posjedovati svoj vlastiti pasoš.

Građani zahtjeve za izdavanje isprave mogu predati u Sektoru javnih isprava, te na lokacijama za izdavanje ličnih dokumenata općine u kojoj imaju prebivalište, a pasoši se preuzimaju samo u Sektoru putnih isprava, uz napomenu da se zahtjevi za izdavanje pasoša u roku kraćem od propisanog mogu predati samo u Sektoru putnih isprava.

Ukoliko osoba lično nije prisutna, putna isprava se može preuzeti putem zakonskog zastupnika ili punomoćnika uz potpisivanje punomoći, a ta punomoć mora biti ovjerena kod notara ili diplomatskog konzunalarnog predstavnika Bosne i Hercegovine.

Zakonski rok za izdavanje putnih isprava je 30 dana.

Putna isprava odnosno pasoš se poništava ako nije preuzeta u roku od 90 dana od dana zakonom utvrđenog roka za izdavanje putne isprave.

        PRAVO NA PRIVATNOST I SUDSKA ZAŠTITA PRIVATNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Savremeni život ispunjen je brzim napretkom tehnologija što omogućuje svakom pojedincu produciranje i emitovanje videozapisa i snimaka koji mogu sadržavati podatke ili videozapise koji se odnose na druge osobe. Mogućnost kupovine putem interneta, podnošenje prijava elektronskim putem, te zahtjevi pružaoca usluga i organa vlasti za davanjem različitih podataka, imaju za posljedicu da građani daju podatke koje se tiču njihove ličnosti i privatnosti. Pored toga, socijalni život današnjice odvija se putem društvenih mreža, a popularnost reality show-a briše granice između javnog i privatnog. Sve ovo nameće raspravu o pravu na privatnost, načinu, na koji se krši ovo pravo i kako se može zaštiti u sudskim postupcima, pa sa svrsishodno sa tim Sudska zaštita ima za cilj što efikasnijem i kvalitetnijem ostvarivanju sudske zaštite.

                                     Definicija pojma Privatnosti

Termin privatnost u svakodnevnoj je upotrebi. Međutim, ne radi se samo o jezičkoj definiciji, jer privatni život predstavlja širok pojam pa je za razumijevanje ovog prava nužno definisati pojam privatnosti. Privatnost osobe odnosi se na područje koje nije javno, koje se odnosi na samu osobu, i u kojem području se ne djeluje u ima vlasti, poslodavca i slično. Privatnost je pravni i društveni koncept prema kojem svaki pojedinac može određene aktivnosti i uz to vezana osjećanja, mišljenje i predmete zadržati u privatnoj sferi. Šta se sve smatra privatnom sferom, značajno se razlikuje u različitim kulturama. Dakle, ovdje se radi o suptilnoj sferi koja nastaje pod uticajima običaja, regije, klimatske zone, društvenog uređenja, stepena razvoja, ekonomskih prilika i slično.

Prama pravnoj teoriji privatnost obuhvata više sfera ljudskog života, odnosno podatke o njima i definiše se na sljedeći način

- Intimna sfera- o kojoj niko nema pristupa i to vrijedi za podatke o toj sferi

- Privatna sfera- koju pojedinac dijeli sa porodicom, doktorom, advokatom i slično. Podaci iz ove sfere ne mogu se dijeti osoba bez posebnog odobrenjaone osobe o čijoj se privatnosti radi. Ovi podaci se postavljaju u posebnu kategoriju i nazivaju se ličnim podacima.

- Privatno- javna sfera- također se odnosi na privatni život pojedinca, ali na onaj dio koji se odvija na javnom mjestu. Podaci iz te sfere nisu tajni, ali mogu se koristiti preko granice u kojoj bi se neka osoba isticala u odnosu na druge koje su javne. Javni dio života tih ljudi čini onaj dio života koji je vezan za njihovu ulogu i u toj sferi nemaju pravo na privatnost, dok u ostalim sferama imaju pravo kao odrasle osobe.

                             Pravo na privatnost kao ljudsko pravo

Pravo na privatnost je jedno od osnovnih, ljudskih prava i djeluje u skladu sa određenim ograničenjima i zaštićeno je međunarodnim dokumentima kao što su Univezalna deklaracija o ljudskim pravima i Evropskom konvencijom za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda. Univerzalna deklaracij o ljudskim pravima u članu 12 glasi

- Niko se ne smije izložiti poizvoljnom miješanju u privatni život, poodicu, stan ili prepisku, niti napadati na čast ili ugled. Svako ima pravo na zaštitu zakona protiv ovog miješanja ili napadanja.

Sa druge strane, Evropska Konvencija za zaštitu osnovnih ljudskih prava i sloboda u članu 8 propisuje

- Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske. Javna vlast neće se miješati u vršenje ovog prava ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbjednosti, zaštite zdravlja, morala, ličnosti i sloboda drugih.

Prvi obavezujući akt koji je donijelo Vijeće Evrope u svrhu zaštite prava na privatnost je Konvencija za automatsku obradu ličnih podataka. Dan usvajanja ove konvencije obilježava se kao Dan zaštite podataka o ličnosti.

                     Pravo na pristup informacijama u savremenom informatičkom društvu

Mijenjanje društvenog koncepta privatnosti nužno zahtijeva promjenu pravnog aspekta poimanja svakog ugroženog dobra i izvođenja zaključka o ispunjavanju uslova za pružanje zaštite. Naime, pravo na privatnost može da obuhvati i nađe svoju primjenu u čitavom nizu interesa koji će u budućnosti nametnuti potrebu da budu zaštićeni. Na kraju je potrebno istaknuti da pripadnost određenoj društvenoj grupi, posjedovanje određenih osobina ili nedostataka ili praktikovanje određenih običaja i nedostaka ili praktikovanje određenih običaja, koje mogu dovesti do prava na privatnost. U tom smislu ukazuje se na neke kategorije čija prava na privatnost mogu biti ugrožena kao što su

- Prava djece koja su često povrijeđena, posebno kada se radi o djeci javnih ličnosti

- Privatnost pacijenata u medicinskim ustanovama koji se ne odnosi samo na tajnost podataka, nego i na privatnost prilikom ljekarskog pregleda jer pacijent prilikom pružanja njege ima pravo na uslove koji osiguravaju privatnost.

                                   Povreda prava na privatnost

Pravo na privatnost predstavlja nematerijalnu vrijednost. Prelazak granica privatnosti kada se zadire u zaštićena prava pojedinaca, takvoj radnji može dati obilježja privatnosti. Ova granica može biti jasno zakonom određena ili potpuno individualizirana. Evropski sud za ljudska prava  prilikom ocjene da li došlo do povrede člana 8 EVROPSKE KOMISIJE koristi sljedeći dvofazni test

- Prvo pitanje je da li se iz okolnosti slučaja može zaključiti da li se sporna situacija svodi na privatni život, porodični dom i prepisku

- Drugo pitanje je da li je došlo do ometanja prava, da li je ometanje opravdano u skladu sa zakonom i da li je neophodno u demokratskom društvu.

Ukoliko je odgovor na oba pitanja negativan, zaključuje se da nije postojalo ometanje, ali SUD se tu neće zaustaviti nego će dokazivati da li država ugovornica imala  pozitivnu obavezu da zaštiti pravo za koje se smatra da je ugroženo.

                        ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE PRIVATNOSTI U BIH

Prema važećim pozitivnim propisima pravo na privatnost  u Bosni i Hercegovini štiti se u krivičnom postupku i pokretanjem upravnog spora.

                         Zaštita prava na privatnost u Krivičnom postupku

Krivični zakon Bosne i Hercegovine propisuje krivična djela protiv prava i sloboda građana, te krivična djela protiv privatnog života. Kao Krivična djela propisana su

- narušavanje nepovredivosti doma

- povreda tajnosti pošiljke

- neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne

- neovlašteno korištenje ličnih podataka

                     Zaštita prava na privatnost pokretanjem Upravnog spora

Zakon o zaštiti ličnih podataka je temeljni propis donesen u svrhu zaštite prava na tajnost u pogledu obrade ličnih podataka čije kršenje ima za direktnu posljedicu povredu prava na privatnost.

Zaštita nosioca podataka u slučaju sumnje da je kontrolor ili obrađivač podataka povrijedio njegovo pravo ili da postoji direktna opasnost za povredu prava, regulisana je članom 30. podnošenja prigovora Agenciji za zaštitu podataka sa zahtjevom da se kontrolor ili obrađivač podataka suzdrži od takvih radnji i ispravi činjenično stanje prouzrokovano tim radnjama.

Odluka Agencije za zaštitu ličnih podataka predstavlja konačan upravni akt u kojem se shodno članu 30 Zakona o Upravnom postupku može pokrenuti upravni spor pred Sudom BIH. O pokrenutom upravnom sporu upravno vijeće SUDA BIH ispituje zakonitost odluke Agencije na prigovor o kršenju prava.

         Odnos prava na Slobodu izražavanja, Prava na pristup informacijama i Prava na privatnost

Zakonom o Slobodi pristupa informacijama  propisamo je da svako fizičko ili pravno lice ima pravo pristups informacijama pod kontrolom javnog organa. Pravo na slobodu izražavanja zagarantovano je članom 10 . Evropske komisije u čemu će u jednom od mojih narednih tekstova biti više riječi. Zakon o zaštiti ličnih podataka propisuje uslove kojima pojedinac može obrađivati lične podatke u svrhu zaštite svoje privatnosti. Dakle, i Zakon o zaštiti ličnih podataka, i Zakon o slobodi pristupa informacijama kao sva tri navedena zakona su jasno propisali ograničenje u pogledu prava na privatnost, koji se smatraju opravdanim, proporcionalnim javnom interesu i zakonskim obavezama kontrolora ličnih podataka. U  svakom konkretnom slučaju potrebno je cijeniti da li objavljeni ili dostavljeni podatak, zadire u bilo koju sferu privatnosti pojedinca, da li je to miješanje bilo u skladu sa zakonom, da li je bilo u svrhu ostvarivanja legitimnog cilja ili da li je bilo neophodno u demokratskom društvu. Na ovaj način raspraviti će se da li je povrijeđeno zaštićeno pravo ili da li su ostvareni uslovi na legitimno, opravdano i proporcionalno ograničenje prava na privatnost propisanih u članu 8 Evropske komisije i relevantnim pozitivno-pravnim propisima Bosne i Hercegovine.