INTERNET TRGOVINA SA ZAKONODAVNOPRAVNOG ASPEKTA DOMAĆE I MEĐUNARODNE PRAVNE REGULATIVE

                                                    

                           KAKO JE INTERNET TRGOVINA REGULISANA U BIH

Bosna i Hercegovina je jedina zemlja u regiji koja nema zakon o Internet trgovini, iako 70 posto starijih građana od 15 godina  koristi internet. Internetom se obično koriste oni mlađi potrošači, dok stariji kupuju odlazeći u trgovine i supermarkete na licu mjesta, to naravno zato što stariji ljudi obično imaju manja primanja, male penzije i mnogi od njih ne posjeduju znanja o rukovanja sa internetom, a i trude se da izbjegnu nepotrebne troškove poštarine prilikom preuzimanja paketa dostave i slično. Nego da pređem na uvodnu temu današnjeg bloga, a to je između ostalog po kojim pravila i Pravnim direktivama je regulisana Internet trgovina u našem domaćem pravnom zakonodavstvu na teritoriji BIH, nakon toga osvrnuti ću se na zakonodavstva Hrvatske i Srbije, da bih uporedio njihove zakone i naše, jer uvijek postoje rupe u zakonu tj. određene sličnosti ali i razlike.

I pored činjenice da online trgovina u posljednjih nekoliko godina bilježi drastičan rast posebno u uvjetima pandemije koronavirusa Bosna i Hercegovina i dalje nema konkretan zakon u aspektu ove trgovine. Kompletna oblast online trgovine u BIH regulisana je sa tek nekoliko članaka entiteskih zakona o trgovini, što po mišljenju potrošača nije dovoljno, jer se njima ne govori ništa osim obaveze onog koji trguje da se registrira, što sigurno nije dovoljno za regulisanje ove oblasti koja u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini obara rekorde.

                          Koji je pravni oblik najbolji za Online shop u BIH

U BIH Internet trgovina je regulisana Zakonom o unutrašnjoj trgovini, Zakonom o elektronskom i pravnom prometu kao i Zakonom o zaštiti potrošača BIH. Ipak ono što je kod nas na našoj teritoriji bitno i presudno što se tiče  poslovanja jeste da se  trgovinom mogu isključivo baviti fizička lica registrovana u opštini i pravna lica koja su registrovana kod nadležnog suda. Osnovna razlika jeste da se fizička lica mogu baviti isključivo trgovinom na malo dok se pravna lica mogu baviti  trgovinom na malo i veliko. U FBIH obrt se ne može baviti vanjskotrgovinskom djelatnoću dok u RS-u može. Pravna i fizička lica koja se bave trgovinom moraju da ispunjavaju minimalno-tehničke uslove za obavljanje navedene djelatnosti.

Za razliku od klasične trgovine, obavljanje djelatnosti prodaje putem interneta odnosno Internet trgovinu može da organizuje samo trgovac koji je registrovan za tu vrstu djelatnosti i koji mora da posjeduje odgovarajući poslovni prostor za obavljanje administrativni prostor i odgovarajuća sredstva i oprema, u zavisnosti od oblika trgovine koji se obavlja. Za obavljanje ovog oblika trgovine trgovac je dužan da osigura odgovarajuće skladište robe koju prodaje i robom rukuje na način kojim se osigurava očuvanje njenog kvaliteta. U pogledu skladišta imamo dvije situacije

- Internet trgovina ne treba imati skladište ako se privredni subjekt namjerava baviti samo pružanjem usluga posredovanja u trgovini

- Internet trgovina mora imati fizičko skladište ako se radi o obavljanju djelatnosti internet trgovine na način da se trguje robom na malo i na veliko

       MEĐUNARODNA I DOMAĆA PRAVNA REGULATIVA VEZANA ZA E-TRGOVINU

Internet trgovina uređena je međunarodnom i domaćom pravnom regulativom koju je potrebno uskladiti radi nesmetanog kretanja roba i usluga na tržištu. Najvažniji Zakon koji se koristi na području Internet trgovine u Republici Hrvatskoj jeste Zakon o elektroničkoj trgovini u kojem su jasno i precizirano navedeni pojedini pravni aspekti usluga informacijskog društva na tržištu, i to posebno sa osvrtom na elektroničku trgovinu. Zakonom o elektroničkoj trgovini uređuje se pružanje usluga informacijskog društva, odgovornost davatelja usluga informatičkog društva te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku. Pored ovog Zakona, na teritoriji Hrvatske se koriste još i Zakon o elektroničkoj ispravi i Zakon o provedbi Uredbe Evropskog Parlamenta i vijeća Evropske Zajednice od 23 jula 2014 godine o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transkacije i stavljanje izvan snage Direktive o elektronskoj trgovini iz 1999 godine. Ova spomenuta tri zakona čine specijalni pravni okvir u zakonodavstvu Republike Hrvatske. Pored ovih zakona, na elektroničku trgovinu se primljenjuju i drugi zakoni i propisi, a među njima je i Zakon o zaštiti potrošača Republike Hrvatske. Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita potrošača kada je riječ o ugovorima sklopljenim preko interneta izvan poslovnih prostorija i to na daljim područjima ej. na daljinu.

                               Pravno uređenje Internet trgovine

Uz sve naprijed navedene tehničke mogućnosti poslovanja putem Interneta, koje je danas moderno za sjedeći kod kuće u udobnosti svog doma, i na njemu obavljati i radne zadatke, ali i trgovinu i prodaju između ostalog. Ovakve današnje navike  su pored izmjene prirode komunikacije u visoko- informatizovanom društvu, uslovile  i promjene u pravnom saobraćaju koji se odvija ili se može odvijati elektronskim putem. Potreba za definisanjem pravne dimenzije odnosa koji se uspostavljaju u komunikaciji elektronskim putem, prvenstveno putem Interneta, rano je uočena i u kontekstu elektronske trgovine dobila je određene regulativne obrise putem Modela zakona o unutrašnjoj trgovini. Osnovni cilj Modela ovog zakona bio je uklanjanje mogućih pravnih prepreka u nacionalnim zakonodavstvima koje bi dovele u pitanje pavno dejstvo razmjene pravno relevantnih podataka bez pisanih isprava ili drugih dokaza u pisanom obliku, odnosno stvaranja uslova za bolju sigurnost ove trgovine. Ovaj cilj je trebao biti postignut transpozicijom principa i standarda utvrđenih ovim dokumentom. Polazni regulatorni model u oblasti Internet trgovine je posebno mjesto na pravnom području Evropske Unije dobio usvajanjem Direktive o elektronskoj trgovini koja je u pogledu većine normativnih riješenja zasnovana na Modelu ovog zakona. U procesu ove Direktive, većina tadašnjih država članica EU, je donosila posebne zakone, radi preglednosti pravnog okvira ove trgovine uz izuzetak Njemačke, koja je izvršila izmjene u zakonu koji uređuje telekomunikacije.

                Pravno uređenje Internet trgovine u Zakonodavstvu Republike Srbije

Najnoviji Zakon o elektronskoj trgovini RS je donesen 2019 godine. Najznačajnije novine u novom Zakonu se odnose na definisanje i uređivanje ove trgovine i u okviru nje dropshippinga kao oblika daljinske trgovine u okviru trgovine na malo i pružanja usluga potrošačima. Prema članu 13. Zakona Trgovina u RS se obavlja kao

1. trgovina na veliko

2. trgovina na malo i pružanje usluga potrošačima

U okviru trgovine na malo obavljaju se trgovina na prodajnom mjestu, trgovina ličnim nuđenjem, daljinska trgovina, elektronska trgovina, te ostala daljinska trgovina putem drugih sredstava.

U članu 17 ovog zakona definišu se

- Prodaja preko elektronske prodavnice koja se može smatrati osnovnim najednostavnijim oblikom onjalni prodaje i koja funkcioniše tako što trgovac posjeduje svoj webshop u kojem nudi usluge potrošačima. Potrošač naručuje robu od trgovca i trgovac je isporučuje potrošaču,samostalno ili putem kurirske službe.

- Prodaja putem elektronske platforme koja povezuje potrošača i trgovca, a vrlo često platforma pruža i usluge naplate i isporuke. To konkretno znači da u odnosu prema potrošačima, platforma može imati svojstvo prodavca robe ili posrednika u prodaji i tada predstavlja sponu između potrošača i trgovaca.

- Dropshipping koji podrazumijeva prodaju robe potrošačima preko sopstvene elektronske prodavnice ili preko elektronske platforme, pri čemu se roba isporučuje potrošaču direktno od proizvođača odnosno uvoznika.

Novim Zakonom o elektronskoj prodaji RS se jasno i precizno definišu obaveze trgovaca koje obavljaju online prodaju.

Otklonjene su jezičke nepreciznosti i sada je jasno da e-trgovce ne obavezuje ispunjavanje minimalnih tehničkih uslova koji se odnose na prostor, opremu i uređaje. Obaveza ispunjavanja minimalno-tehničkih uslova odnosi se na trgovinu na prodajnom mjestu koja obuhvata trgovinu u prodajnom objektu, trgovinu u prenosivo prodajnim objektima kao što su kiosk, tezga, automat i trgovina sa prodajne opreme. Dakle, trgovina na prodajnom mjestu ne obuhvata elektronsku trgovinu i samim tim se i obaveza ispunjavanja minimalnih tehničkih uslova ne odnosi na onlajn prodaju. Omogućava se trgovcu da sve isprave o nabavci i prodaji robe kao što su fakture otpremnice, posjeduje, odnosno izdaje kupcima u formi elektronskog dokumenta. Na ovaj način vrši se usklađivanje sa Zakonom o elektronskom dokumentu, elektronskoj identifikaciji i uslugama od povjerenja u elektronskom poslovanju Također se uvodi obaveza e-trgovca da istakne u Webshopu ili na sajtu sve podatke iz deklaracije robe koju sačinjava uvoznik,  odnosno da ih učini dostupnim potrošaču u obliku i na način koji je neposredan i stalno dostupan.

Zakon također uvodi i Metodu prikrivene kupovine tzv mystery shopper kojim se daje ovlašćenje nadležnom inspektoratu da u slučaju osnovane sumnje da lice obavlja elektronsku trgovinu neregistrovano ili ne izdaje račun za prodatu robu ili pruženu uslugu, radi prikupljanja dokaza inicira i po dobijanju naloga obavi prikrivenu kupovinu robe ili usluge. U sklopu prikrivene kupovine, tržišni inspektor je ovlašćen da vrši  zakonom propisana ovlašćenja radi utvrđivanja činjenica kao što su snimanje komunikacije tokom elektronske trgovine, uvid u dokumentaciju, fotografisanje i snimanje prostora. Prikrivena kupovina obavlja se na način predviđen prema Zakonu o inspekcijskom nadzoru.

                Na šta treba obratiti pažnju kada se sklapaju ugovori o e-trgovini

Tehnološku revoluciju predvode mlade generacije i to generacija Y rođena između 1977 i 1994 godine poznata kao Milenijaci, te generacija Z rođena između 1995 i 2012 godine, poznata i kao iGen. Generacija Z smatra se budućnošću globalne ekonomije i ciljana je grupa većine trgovačkih lanaca. Prema istraživanjima samo će generacija Milenijalaca do 2030 godine činiti 75 posto ukupno sposobne populacije.

Jedna od najvećih razlika između kategorija potrošača u pogledu korištenja e- trgovine odnosi se na godine starosti. Prijelomna dob je oko 50-tih godina, kada sklonost kupovini na internetu počinje naglo padati. Ali vjerovatno je da će se ta prijelomna dobna granica pomaknuti, budući da će osobe koje se aktivno koriste elektroničkom kupovinom, postajati starije. Tako će digitalni generacijski jaz postepeno nestati, što će zauzvrat rezultirati prirodnim priraštajem u broju korisnika e-trgovine, to će biti prednost za e- prodavatelje koji svojim proizvodima i uslugama mogu ispuniti zahtjeve starijih potrošača.

               Sklapanje ugovora u elektroničkoj trgovini- putem Interneta

Najčešće se u elektroničkom ugovoru sklapaju ugovori o prodaji putem Interneta određene robe ili pružanja usluga te ugovori koji se odnose na pretplatničke odnose sa pružateljem telekomunikacijskih i sličnih usluga. Na sklapanje ugovora u elektroničkom obliku obično se primljenjuje Zakon o elektroničkoj trgovini, a u pogledu svega ostalog primljenjuju se odredbe Zakona o obligacionim odnosima. U slučaju kada se radi o ugovoru za čiju je valjanost nužan potpis. Kao i kod sklapanja drugih ugovora, tako su i kod sklapanja ugovora putem Interneta potrebni ponuda i prihvat ponude. U tom smislu, važno je znati kako se izložena roba ili reklamirana usluga na određenoj web stranici ne smatra ponudom, već tek pozivom za stavljanje ponude, koji se može uporediti sa slanjem kataloga i oglasa putem pošte. Dakle, u slučaju da je na određenoj web stranici istaknut poziv za stavljanje ponude, ponudu zapravo dostavlja kupac. Uz davanje ponude, osnovna je obaveza ponuđenog, prilikom sklapanja online ugovora da potvrdi primitak robe. U slučaju sklapanja ugovora putem Interneta riječ je o načinu sklapanja ugovora bez istovremenog prisustva obje ugovorne strane, te kupac nije u prilici usmeno zatražiti sve potrebne informacije od prodavatelja. Radi navedenog, važno je da su kupcu na jasan i razumljiv način dostupne sve potrebne informacije o fazama sklapanja ugovora, o ugovornim odredbama te općim uvjetima poslovanja koji su sastavni dio ugovora. Ugovor o prodaji putem Interneta nije isto definisan u svim zakonodavstvima, tako da u Hrvatskoj recimo postoje ugovorne odredbe koje se ne primjenjuju i koje se mogu primjenjivati na ovaj ugovor i time predstavljaju izuzetak, a u Srbiji posebno zbog promjene Zakona i zakonskih odredbi iz 2019 godine ovaj ugovor isto nema isti pravni aspekt kao što bi se mogao tumačiti u ostalim zakonima.

           Završne napomene- Kako je općenito definisana Internet trgovina u našem i drugim Uporednim zakonodavstvima

Zakon o trgovini putem interneta je različito definisan i u našim u uporednim zakodavstvima. Kod nas ni dan danas nije uređen pravno- relevantni zakonski okvir o E- trgovini za razliku od drugih susjednih zemalja. Kao što je već rečeno na početku mog izlaganja, BIH je jedina zemlja na našoj domaćoj teritoriji koja nema jasno definisan Zakon o Internet trgovini,ali zato je donosen Zakon o Unutrašnjoj trgovini. Ovaj zakon se sastoji se od 70 članova. Bavi se uređivanjem pravnih pitanja od presudnog značaja za obaljanje trgovine na veliko i malo, načinu formiranja cijena, zaštiti potrošača i nedopuštenom trgovanju, ograničenju obavljanja trgovine i slično. Pored ovog zakona, imamo još Zakon o Elektronskom i pravnom prometu i Zakon o zaštiti potrošača FBIH. Zakon o elektronskom i pravnom prometu je kraći zakon, sastoji se od 34 člana i njime se uređuje određeni pravni okvir za određene aspekte ekonomskog, pravnog i poslovnog prometa, koji obuhvata poduzimanje i pružanje usluga informacijskog društva, odnosno davatelja usluga u vezi sa infomiranjem, zaključivanje ugovora i odgovornost davatelja usluga. U Zakonu u zaštiti potrošača u članu 42. stav. 1. spominje se Ugovor o prodaji na daljinu, to je zapravo svaki ugovor koji omogućava sredstvo komunikacije i prodaje putem interneta, recimo kada se potrošač nalazi u nekim dalekim zemljama, ovo mu može biti idealno sredstvo komunikacije i prodaje uz ugodan komfor iz udobnosti vlastitog doma. Sredstva komunikacije mogu biti različita koja bez stvarnog fizičkog prisustva trgovaca i potrošača kao što su štampani materijal, pisma , telefon, katalog, televizija, elektronska pošta i slično. 

Kada je riječ o Internet trgovini u uporednim zakonodavstvima u Republici Hrvatskoj je za jasno i precizno definisan Zakon o elektroničkoj trgovini, koji je od presudnog značaja za riješavanja pitanja ove trgovine na teritoriji Republike Hrvatske. Pored njega tu su još Zakon o Elektronskoj ispravi i Zakon o provedbi Uredbe Parlamenta Republike Hrvatske, kao i Direktiva iz 1999 godine. U RS je najrelevantniji najnoviji Zakon o elektronskoj trgovini RS koji je zamijenio već postojeći Zakon iz 2009 bez nametanja nekih drugih zakona, posebnih direktiva i pravila.

I za kraj još da dodam, Proučavajući Internet trgovinu u cijelini može se zaključiti da je to jedno jako komplesno opširno područje koje je potrebno regulisati brojnim zakonskim propisima nevezano zakonodavstva bilo koje države kako bi se usluge informacijskog društva mogle nesmetano kretati na informatičkom tržištu. Svatko ima slobodu obavljanja usluga informacijskog društva ukoliko poštuje zakonske-pravne propise i standarde i djeluje u skladu sa njima, a u slučajevima kada postoje opravdane bojazni za ugrožavanje nečijih temeljnih prava, postoje mjere koje određene usluge informacijskog društva mogu ograničiti. Svi davatelji informatičkih usluga su dužni prilikom poslovanje i prodaje putem interneta dati svoje osnovne podatke kao što su ime i prezime, naziv firme i pravno relevantne podatke vezane za poslovanje.