Zaštita djece i mladih ljudi od trgovine putem interneta i negativnog oglašavanja putem društvenih mreža

                                             

                                            

Djeca i mladi ljudi se susreću sa brojnim problemima kada je u pitanju trgovina putem interneta, naime djeca su izložena brojnim opasnostima kao što je Cyber buling, Traficking, te Cyber kriminal u potpunosti. Međutim, pored djece, problemima su također izloženi oni mladi ljudi koji dosta provode na internetu, mogu se sukobiti sa brojnim nizom prevara kao što su hakovanje Fb profila, lažno predstavljanje na društvenim mrežama zbog kojih na kraju mogu i nepravedno i krivično odgovarati. Naime, problem je u tome što mladi ljudi često daju svoje osobne podatke koje ne bi trebali i kriminalci to nažalost zloupotrebljavaju u negativne i neetičke svrhe,ali nažalost u tome je sve više kriva naivnost mladih ljudi koje se svi više izlažu tim opasnostima, pri tome ne misleći na posljedice. Što se tiče djece, kao što sam pisao u mom prethodnom blogu, djeca su ona najmlađa kategorija potrošača koja sa obzirom da su nezrela i ne razmišljaju trebaju imati stalni roditeljski nadzor kada je u pitanju provođenja boravka na društvenim mrežama, djeca mogu biti primarni, sekunadrni i budući potrošači o čemu ću za razliku od jučerašnjeg bloga danas o tome opširnije reći. Isto tako upoznati ću vas sa neeetičkim i negativnim oglašavanjem trgovine putem interneta i savjetujem sve potrošače da čitajući ovaj blog budu oprezni i imaju svijest o tome.

                                                 UVOD

                      ZAŠTITA DJECE I MLADIH OD NEGATIVNIH OGLAŠAVANJA

Zakonom o zaštiti potrošača kao i drugim propisima ograničava se i zabranjuje tržišna komunikacija za niz proizvoda i usluga pa se tako naprimjer kod oglašavanja alkoholnih pića ne smije povezivati konzumiranje alkohola sa poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom.

Proizvođači i oglašivači kako diječijih tako i drugih proizvoda, usmjeravaju svoje oglašavanje i tržišne komunikacije jer ona predstavljaju tri potrošača u jednome. Djeca su dakle primarni potrošači koji raspolažu svojim džeparcem, sekundarni potrošači koji nagovaranjem na kupovinu utiču na potrošnju svojih roditelja, odnosno stvari namijenjenih njima samima, ali i drugih proizvoda, te naposljetku djeca su budući potrošači koji će postati samostalni potrošači proizvoda prema kojima su ranoj dobi razvili pozitivne osjećaje.

Roditelji u potpunosti određuju načine ispunjenja diječijih potreba do dobi od dvije do tri godine. Između treće i četvrte godine kao rezultat dijetetovog misaonog razvoja i razvoja osobnosti kao i sve većeg utjecaja oglašavanja, djeca počinju tražiti kupovinu odnosno robnih marki čije logotipe jako dobro pamte i prepoznaju. Od pete do šeste godine djeca mogu snažno uticati na odluke o kupovini odraslih osoba. Međutim, sve do devete godine ili još kasnije djeca u pravilu ne razvijaju sposobnost kritičkog razmišljanja o svojim odlukama ili odabirima o kupovini, već se iskključivo povode svojim željama, a kasnije i potrebama koje nisu primarne kao što su glad, žeđ i hladnoća, već onim potrebama koje su psihološke prirode kao što su priznanje, status u grupi vršnjaka, samopoštovanje i slično.

                                 Djeca kao ranjiva skupina potrošača

Djeca su međutim ranjiva skupina kada se radi o podložnosti persuazivnim i drugim porukama koja dolaze od oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Jedan od razloga jeste njihovo nerazumijevanje svrhe i namjere oglašavanja sa obzirom da mlađa djeca oglasnim porukama pripisuju informiranje o proizvodu. Tek u dobi od 11 do 12 godina djeca mogu razumjeti i prepoznati pravu svrhu postojanja oglašavanja i tržišnog komuniciranja. Još negdje kasnije u dobi od 13 do 14 godina djeca počinju shvatati pojam tržišta, prodaje i zarade te počinju stjecati kritičnost prema namjeri i iskrenosti oglašavanja. Drugi razlog obmanjivosti djece jeste da ih je lakše obmanuti poluinformacijama i nedopuštenim privremenim oglašavanjem jer u predškolskoj i ranoj školskoj dobi teže razlikuju programske sadržaje od oglasa, osjetljivija su na pretjerivanja koja se često koriste u oglašavanju, i to naprimjer da je neki proizvod najveći, najzabavniji ili stvoren samo radi njih ili njihove razonode. Zatim, djeca često imaju društvene potrebe za prihvatanjem i poštovanjem, a ona se često zloupotrijebljavaju prilikom oglašavanja proizvoda koje bi im trebalo donijeti velike koristi. Nadalje, velika izloženost djece oglašavanju može kod njih poticati orijentaciju na materijalističke vrijednosti i razvoj stereotipa. Sve to može navesti djecu da ograniče svoja ponašanja, težnje i aspiracije kao i otvorenost prema nematerijalnim vrijednostima.

U predadolescenciji i adolecenciji poruke koje potrošači dobivaju putem oglašavanja mogu uticati na njihovu sliku o vlastitom tijelu, nezadovoljstvo tijelom, opće nezadovoljstvo sobom i neraspoloženje, pa čak i na pojavu poremećaja hranjenja i jedenja. Kod razmatranja eventualne štotnosti oglašavanja za djecu i adolescente trebalo bi se rukovoditi činjenicama o njihovoj povećanoj ranjivosti i osjetljivosti te bi djecu trebalo što manje izlagati oglasnim porukama i drugim aktivnostima tržišnih komunikacija.

                            SMJERNICE ZA EMITIRANJE OGLASNIH PORUKA

Zbog značaja i prirode djece kao primatelja poruke i potrošača, ali i onih koji utječu na kupovna ponašanja obitelji, zakonski se štite djeca u oglašavanju upravo zbog pomanjkanja životnog iskustva, povodljivosti i lakovjernosti. Oglasi bi trebali realistično prikazati proizvode, ne zloupotrebljavati djetetove potrebe, osjećanje i povjerenje prema obitelji i vršnjacima, te ne bi smjeli umanjivati autoritete poput relevantnih društvenih ili kulturnih vrijednosti. Također, oglasi ne smiju zloupotrijebiti iskustvo i lakovjernost djece i adolescenata, kao ni prikazivati ih u opasnim situacijama.

Oglašavanje određenih nekvalitetnih prehrambenih proizvoda može negativno utjecati na razvoj diječijih prehrambenih navika i ugroziti njihovo zdravlje. Stoga, pružatelji medijskih usluga trebaju voditi računa u koje vrijeme, na koji način i na kojim programima emitiraju oglase sa takvim sadržajem kako bi se smanjila izloženost djece takvom oglašavanju. U oglašavanju takvih proizvoda u programima namijenjenim djeci ne smiju se koristiti poznate javne osobe ni popularni likovi iz animiranih i igranih filmova.

Oglašavanje i svi oblici tržišnih komunikacija koji promoviraju klađenje i igre na sreću, te oglašavanje proizvoda i usluga kojima se promiču kult tijela i ljepote te potiču stereotipi o ljudskom izgledu, kao i oglašavanje koje potiče rodne, dobne ili rasne stereotipe ili diskriminaciju ne bi se smjelo emitovati najmanje 15 minuta prije početka ili po završetku diječijeg programa.

Zbog ranije navedenih diječijih karakteristika zakonom i drugim propisima zabranjuje se i ograničava komunikacija za niz proizvoda i usluga. Zakonom i Pravilnicima ograničava se oglašavanje alkohola i alkoholnih pića koje mora udovoljavati sljedećim karakteristikama

- ne smiju biti usmjerene na maloljetnike ili ih prikazivati kako konzumiraju takva pića

- ne smiju povezivati konzumiranje alkohola sa poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom

- ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstistenciju ili umjerenost u negativnom smislu

- ne smije stavljati naglasak na višak alkohola kao pozitivno svojstvo pića

Za eventualnu procjenu primjerenosti oglašivačkih poruka i tržišnih komunikacija usmjerenih prema djeci može se i bitno je tražiti objašnjenja pojedinih oglasnih aktivnosti putem nadležnih strukovnih organizacija i pripadajućih tijela poput etičkih tijela i sudova časti.

              ZAŠTITA DJECE I MLADIH LJUDI OD TRGOVINE PUTEM INTERNETA I PREVENCIJA NJIHOVE OVISNOSTI- Uvod u temu

Razvoj elektroničkih medija, njihova interaktivnost i veće mogućnosti komuniciranja, uz mnoge prednosti i zanimljiv način učenja, predstavlja i veoma veliki rizik za sve, ali ponajviše za djecu i mlade. Djeca i mladi danas žive znatno drugačije nego što su živjeli njihovo roditelji i znaju mnogo više o elektroničkim medijima, čime i roditeljska uloga postaje još složenija. Mediji danas, sa naglaskom na sve većoj važnosti i prisutnosti elektroničkih medija u životima djece i mladih, postaju odgajatelji novih generacija, sa obzirom na to da djeca sve više vremena provode u društvu raznih medija nego što provode u školskim klupama. Stoga su djeca i mladi u velikom riziku da ih prekomjerna upotreba ovog medija odvede u socijalnu izolaciju, što je dobra podloga za stvaranje ovisnosti. Također, može se reći da danas na internetu vrebaju mnoge opasnosti, a kako bi djecu i mlade zaštitili od njih potrebna je dobra saradnja i komunikacija na relaciji roditelj-dijete-škola-lokalna zajednica te društvo u cijelini, sustavno djelujući na svim razinama prevencije i zaštiti djece od svih mogućih štetnih djelovanja elektroničkih medija.

Danas je u svijetu gotovo nemoguće da dijete odrasta bez računara i ostale informacijske i komunikacijske tehnologije koja čini dio naše svakodnevnice, omogućavajući djeci i mladima zabavu i povećane mogućnosti za učenje i komuniciranje ali i način da se upoznaju sa svojim pravima. Djeca danas sve više vremena provode na internetu, društvenim mrežama i mrežnim igrama, što je na kraju rezultiralo time da se sve više govori o novom poremećaju, ovisnosti o internetu i ovisnosti o videoigrama kojima su najviše podložni mladi ljudi a posebno djeca. Također, sa obzirom da je internet javno dostupan međunarodni medij, ne postoji središnji autoritet koji bi nadzirao rad i ponašanje korisnika njegovih usluga, čime ta tehnologija u krivim rukama dobiva negativnu funkciju, nanosi zlo i vrši nasilje i zlostavljanje. Tu svu novu tehnologiju treba iskoristiti kao strojeve koji zahtijevaju instrukciju,vodstvo i superviziju odrasle osobe prije dostizanja razine u kojoj mlada osoba potpuno njome preovladava i usvaja ispravne načine korištenja i zaštite.

                                 Prednosti interneta za mlade ljude

Nesumljivo rečeno, internet može biti i koristan alat sa mnogobrojnim pozitivnim stranama kao što su

- brza i laka dostupnost informacija

- motivacija za učenje

- izvor zabave

- omogućuje nam brzu i lakšu komunikaciju bez obzira na to gdje se nalazimo

- omogućuje razmjenu iskustava, mišljenja i informacija

- poboljšavaju se vještine pisanja djece i mladih

- potiče razvoj kreativnosti

- potiče razvoj riješavanja strategija problema i selekcije informacija

Omogućio nam je edukaciju, komunikaciju i zabavu, i to sve u isto vrijeme. Omogućio nam je da upoznajemo druge ljude i kulture, da putujemo, kupujemo kao i da pokažemo svoja znanja i talente milionima ljudi širom svijeta. Putem interneta možemo pružiti pomoć i utjehu jedni drugima u teškim trenutcima ili podijeliti radost u trenutcima sreće, informirati se o pitanjima koja nas zanimaju i razmijeniti iskustva sa drugima. Popis mogućnosti koje nam nudi internet veliki je i stalno raste, to je najmoćniji obrazovni i komunikacijski medij u povijesti svijeta.

                                 Opasnosti interneta za mlade ljude

Internet uz mnoge prednosti također skriva i opasnosti, posebno za djecu i mlade. Jednu od sigurno najvećih opasnosti za djecu čine kriminalne osobe koje pokušavaju uspostaviti osobni kontakt sa djecom i iskoristiti njihovu naivnost i nezrelost, zatim zlostavljavanje putem interneta najčešće od strane druge djece odnosno cyberbuilding i izlaganje seksualnim i nasilnim sadržajima.

Popis opasnosti putem interneta je veliki i obuhvata niz programa i stranica koji potiču kulminaciju i mržnju, poticanje na uživanje droge, razne kockarske aktivnosti i slično, ali i stranice na kojima se prodaju zakonom zabranjeni proizvodi ili potiče na zakonom zabranjene radnje, stranice koje ne štite privatnost djece i gdje djeca mogu prijaviti važne ili osobne podatke te biti izložena krađi identiteta ili zloupotrebi osobnih podataka, prijevarama putem kupovine na internetu ili riziku da otkriju važne financijske podatke, a tu je opasnost i od virusa i od hakera kao i mnoge druge opasnosti. Zasigurno je jedan od rizika i pretjerana izoliranost djeteta zbog dugotrajnog korištenja internetom, koja može voditi u ovisnost o internetu.

                               OVISNOST O INTERNETU

                     Konceptualizacija pojma ovisnosti o internetu

Pitanje da li postoji ovisnost o internetu naišlo je na dosta različitih stavova u krugovima psihijatara i psihologa te da još uvijek ne postoji saglasnost oko toga koje su granice normalnog odnosno prekomjernog korištenja internetom. Također, ne postoji saglasnost ni oko termina ovisnost o internetu oko etiologije te ovisnosti te oko najboljeg metodološkog pristupa. U ovom slučaju primjenjuju se razni termini, od ovisnosti o internetu, patološkog korištenja internetom, problematičnog korištenja internetom do patološke upotrebe računara ali i mnogi drugi. Iako nema službene dijagnoze ovisnosti o internetu, dosadašnja su istraživanja pokazala da postoji određeni broj ljudi koji pokazuju elemente ponašanja koji su zajednički ponašanju osobe ovisne o psihoaktivnimm tvarima drogi, alkoholu, kocki, a posljedice se očituju u socijalnom, radnom i obiteljskom životu tih osoba. Ovisnost o internetu može se zapravo definisati kao kompulzivan nagon za prekomjernim korištenjem internet usluga na način koji narušava fizičko ili psihičko zdravlje te uzrokuje poteškoće u svakodnevnom, obiteljskom i radnom životu. Za razliku od dijagnoze ovisnosti o psihoaktivnim supstancama,dijagnoza ovisnosti o internetu je značajno kompleksnija,sa obzirom da je za razliku od alkohola i droga, internet dio našeg osobnog i profesionalnog života te je samim time znakove ovisnosti lakše maskirati i opravdati, a ovisnost o internetu može u početku biti maskirana i nekim drugim psihijatrijskim bolestima i poremećajima, kao što je depresija, anksioznost ili bipolarni poremećaj.

                            Vrste ovisnosti mladih potrošača o internetu

Mladi potrošači, odnosno djeca i tinejđeri danas koriste internet u razne svrhe, tako da danas postoje azličiti oblici korištenja internetom a to su bilo zbog traženja informacija, bilo zbog igranja računalnih igrica na internetu i što je najvažnije i najopasnije trgovine putem interneta. Stoga ovisnost o internetu danas uključuje nekoliko skupina

- informacijsko preopterećenje, kompulzivno surfanje internetom ili pretraživanje baze podataka, što dovodi do smanjene produktivnosti rada i manje socijalne interakcije sa prijateljima ili obitelji

- mrežnu kompluzivnost, kompulzivno igranje internetskih igara, kockanje, trgovinu internet dionicama ili korištenje financijskim aukcijama, što često dovodi do financijskih i poslovnih problema

- ovisnost o virtualnim vezama, ovisnost o društvenim mražama, pričaonicima i SMS porukama do tačke kada virtualni prijatelji postaju važniji od stvarnog života i odnosa sa prijateljima i obitelji

- ovisnost o računaru- opsesivno igranje računalnih igara ili opsesivno računarsko programiranje

                             Čimbenici razvoja ovisnosti o internetu

Među čimbenicima rizika svakako je važan situacijski faktor, koji može igrati važnu ulogu u ovisnosti na internetu. Internet može postati bijeg iz stvarnosti u virtuelni svijet od problema i teških situacija u stvarnom životu. Također, osobe koje imaju povijest ovisnosti o alkoholu ili drogi mogu u pretjeranom korištenju internetom pronaći fizički sigurniju alternativu svojoj ovisničkoj sklonosti, smatrajući da je medicinski sigurnije nego o psihoaktivnim tvarima, izbjegavajući se suočiti sa uzrocima ovisničkog ponašanja. Osobe mogu postati ovisne o internetu zbog raznih problema u kojima mogu živjeti, a oni potrošači koji su u posebnom riziku od razvoja ovisnosti o internetu jesu anksiozne i depresivne osobe, osobe koje pate od drugih oblika ovisnosti, osobe sa smanjenom socijalnom potporom, smanjenom mobilnošću, društvenom potporom te osobe pod stresom. Ako je neki od ovih modaliteta posebno izražen ili je prisutno više njih, osoba je podložnija razvoju ovisnosti o internetu zbog smanjenog kapaciteta suočavanja sa problemima. Također, da bi se na vrijeme izvršile mjere prevencije borbe protiv ovisnosti od interneta i internet trgovine, potrebno je na vrijeme pristupiti liječenju od ovisnosti.

                                   Liječenje od ovisnosti o internetu

Ovisnost o internetu vjerovatno je jedna od najteže izliječivih ovisnosti, sa obzirom na to da se ljudi svakodnevno koriste internetom i jedan je od najvažnijih medija u našem životu te prilikom liječenja ne možemo u potpunosti izbaciiti internet iz života njegovih potrošača odnosno korisnika. Tu je i najveća razlika između ovisnosti na internetu i drugih vrsta ovisnosti, gdje se umjesto izbacivanja predmeta ovisnosti konstruktivno korisnik uči služiti internetom. Liječenje ovisnosti na internetu razlikuje se sa obzirom i na vrstu ovisnosti o internetu, tako npr osoba ovisna o internetskim igricama zahtijevati će drugačiji pristup liječenju od osobe ovisne o pornografskim stranicama, a kao što je več rečeno ovisnost o internetu može biti samo simptom drugih problema koje osoba ima, dok je internet samo medij koji te probleme izražava. Kao i kod svih drugih vrsta ovisnosti, osoba će na početku negirati ili minimalizirati problem prekomjernog korištenja internetom i njegovog utjecaja na stvarni život, a često su članovi obitelji ili druge bliske osobe te koje ih nagovaraju da potraže pomoć. Kako bi se osoba potaknula na riješavanje problema ovisnosti, terapeut zahtijeva početak pristupa liječenju. Na početku liječenja važno je utvrditi da li osoba ima povijest ovisničkog ponašanja, jer nekada osobe ovisne alkoholu i drogama postanu ovisne o internetu,smatrajući tu ovisnost zdravijom alternativom. Također, može se reći da osobe koje su ovisne o internetu mogu patiti od brojnih fizičkih i psihičkih problema,a internet vide kao sigurno mjesto na kojem mogu smanjiti napetost, tugu ili stres. Prekomjerno korištenja interneta može biti i posljedica interpersonalnih ili socijalnih problema. Mnogi ovisnici o internetu ne funkcioniraju dobro u odnosima licem u lice te im se komunikacija u virtuelnom svijetu čini lakšom i sigurnijom, a loše komunikacijske vještine mogu voditi niskom samopoštovanju i izolaciji, zbog čega terapeut mora utvrditi na koji način fukcioniraju osobe u stvarnom životu. Drugi mogu imati lošu socijalnu podršku okoline, zbog čega se okreću odnosima u virtualnom svijetu kada se osjećaju usamljeno ili žele sa nekime razgovarati.

Sve se te osobe okreću internetu umjesto da se bave problemima u interpersonalnim odnosima, financijskim problemima, bračnim problemima, problemima na poslu ili u školi, smatrajući internet društveno prihvatljivom sigurnom zonom. Zbog svoje ovisnosti o internetu osobe često zanemare ili izbuge bitne odnose sa svojim bližnjima u stvarnom životu, a kako bi se postigao oporavak, ti odnosi moraju biti ponovno uspostavljeni, zbog čega može biti nužno uključivanje tih osoba u tretman ili obiteljsku terapiju kako bi se osobe upoznale sa ovisnošću i angažovale se u procesu oporavka. Sa obzirom da ovisnost o internetu ima dosta sličnosti sa drugim tipovima ovisnosti i opsesivnog kompulzivnog ponašanja, primjenjuju se i slični tipovi i kombinacije liječenja. Uglavnom je riječ o psihoterapijama i farmakološkim intervencijama. Kao načini liječenja u litaraturi se navode još i spomenuti motivacijski interjvu, realitetna terapija, obiteljska terapija i drugi bihevioralistički terapijski modeli, a veoma se često te tehnike kombiniraju u procesu liječenja.

                             Ovisnost o internetskim Online igrama

Ovisnost o internetskim odnosno Online igrama postaje sve ozbiljniji problem u svijetu. Taj problem se prepoznaje onda kad razina dosegne razinu da zbog takvih aktivnosti nastaju ozbiljne poteškoće u fukncioniranju osobe u obitelji, školi i društvu te poteškoće u psihološkom fukcioniranju. Ovisnost o internetskim igrama oblik je pretjeranog i prolongiranog igranja na internetu koji rezultira skupinom kognitivnih simptoma i simptoma ponašanja, uključujući progresivni gubitak kontrole nad igranjem, toleranciju i simptome sustezanja, analogno simtomima poremećaja kod uzimanja psihoaktivne tvari. Kao i kod poremećaja povezanih sa psihoaktivnim tvarima, osobe o ovisnosti sa Internet igrama nastavljaju sjediti za kompjuterom i sudjelovati u igrama unatoč zanemarivanju drugih aktivnosti. One se obično od 8 do 10 ili više sati dnevno predaju ovoj aktivnosti, a najmanje 30 sati sedmično.Ako ih se spriječi u korištenju kompjutera i povratku igri, oni postaju uznemireni i ljuti. Često provode dugo razdoblje bez hrane i spavanja. Uobičajene se obaveze kao što su škola, posao ili obiteljske obaveze zanemaruju.

              ELEKTRONIČKO NASILJE NAD DJECOM- CYBERBUILDING

                           Definicija Elektroničkog nasilja

Postoji više definicija šta je to tačno nasilje na internetu, ali elementi koji su više manje zajednički svim definicijama korištenja tehnologijom tj. računarom, mobilnim telefonom, tabletom i drugim elektroničkim uređajima koji ima za cilj nanijeti štetu, odnosno povrijediti drugu osobu, a ukoliko nije riječ o izoliranom incidentu, odnosno ponavljajućem ponašanju. Ova vrsta nasilja služi se elektroničkom poštom, SMS porukama, Web stranicama, društvenim mrežama, telefonima i slično, može biti u obliku tekstualnih, slikovnih vidozapisa i poziva a ima koje imaju za cilj povrijediti, uznemiriti ili na bilo koji način oštetiti dijete, mladu ili odraslu osobu koje se ne mogu zaštiti od ovakvih postupaka. Također obuhvata i poticanje na grupnu mržnju, širenje nasilnih ili uvredljivih komentara o vršnjaku, osmišljavanje i stvaranje internetskih stranica koje sadrže šale na račun vršnjaka te traženje ostalih da ih procijenjuju po određenim karakteristikama. Danas djeca i mladi novi prostor za nasilničko ponašanje i izražavanje pronalaze u virtualnom svijetu, koji im pruža anonimnost, koja nije moguća ni u jednoj vrsti komunikacije. Upotrebom lažnih imena i različitih lozinki omogućeno je jednostavno skrivanje identiteta te to predstavlja mnogo jednostavniji način ranjavanja drugog od suočavanja licem u lice. Upravo zbog toga što se nasilnik koji izaziva trgovinu putem interneta skriva iza ekrana, često nije svjestan štete koje nanosi drugoj osobi Stoga je iznimno važno promicati kulturu ophođenja i poštivanja drugoga u virtualnom svijetu.

Specifičnosti Elektroničkog nasilja su sljedeće

- može biti prisutno 24 sata na dan, svih sedam dana u sedmici

-djeca i mladi izloženi su toj vrsti nasilja kod kuće i na drugim mjestima koja su ranije bila sigurna za njih

- svjedoci nasilja mogu biti mnogobrojni

- anonimnost zlostavljača pojačava nesigurnost kod žrtve

- meta nasilja osim vršnjaka mogu biti učitelji

                           Posljedice elektroničkog nasilja

Istraživanja pokazuju kako proživljeno iskustvo elektroničkog nasilja bilo kao žrtva bilo kao nasilnik, može imati značajan utjecaj na emocionalni i psihički razvoj djeteta, iako mnogi elektroničko nasilje ne smatraju pravom vrstom nasilja, sa obzirom da to direktno ne ugrožava fizičku sigurnost žrtve. Prema istraživanjima  UNICEF-a 45 posto žrtava elektroničkog nasilja osjećalo je ljutnju, 28 posto frustraciju, a 27 posto tugu, dok nešto više od 30 posto ispitanika nije imalo negativnu emocionalnu reakciju. Prema raznim istraživanjima mogu se pojaviti i druge emocije kao što su strah, bijes, povrijeđenost te čak i simptomi anksioznosti i depresije. Također, prema istraživanjima iz 2010 godine pronađena je veza između elektroničkog nasilja i suicidalnih misli i namjera i to posebno kod žrtava nasilja. Naravno da elektroničko nasilje samo po sebi ne uzrokuje samoubistvo već je riječ o mnogobrojnim povezanim problemima koji te osobe proživljavaju u stvarnom životu. Međutim, kod žrtava elektroničkog nasilja dva puta je utvrđena veća vjeravatnoća pokušaja samoubistva. Samoubistvo koje se događa kao posredno ili neposredno iskustvo elektroničkog nasilja nazvano je Cyberbuilcide. Istraživanja su pokazala da su žrtve elektroničkog nasilja u većem riziku da zapadnu u probleme sa školom i razna druga devijantna ponašanja kao što su konzumiranje alkohola  i droge, krađa po dućanima, uništavanja vlasništva, fizičko nasilje i nošenje oružja u školu. Nažalost, nasilje na internetu često zna prerasti u nasilje na ulici i školama.

             MJERE I PREVENCIJE OVISNOSTI ZAŠTITE DJECE I MLADIH OD TRGOVINE PUTEM INTERNETA

Internet je zajednica koja kao i svaka druga zajednica ima svoje dobre i svoje loše članove, svoja sigurna i opasna mjesta, a omjer dobrih i loših ljudi ili mjesta ne razlikuje se mnogo ili nimalo od onog stvarnog svijeta. Sustav zaštite djece na internetu obuhvata brojna društvena područja, od obitelji odgojno-obrazovnih ustanova,socijalne zaštite, zdravstvene zaštite te pravosudne zaštite djece. Tu je potrebno naglasiti da dužnost svih nadležnih tijela, ali i drugih koji saznaju za nasilje putem interneta proizilazi iz Protokola o postupanju u slučaju nasilja nad djecom, prema kojem su nasilje dužni prijaviti policiji i Centru  za Socijalni rad, a na kriminalna djela putem interneta uglavnom se mogu primijeniti i razne odredbe Krivičnog Zakona Federacije BiH.

          Uloga roditelja, škole i lokalne zajednice u zaštiti djece na internetu i prevenciji ovisnosti

Kao što smo već rekli, internet može predstavljati opasnost za mladu djecu i ljude koji često nekontrolisano pretražuju ovaj medij dolazeći do sadržaja neprimjerenog njihovoj starosti i stepenu razvoja. Kada je riječ o zaštiti djece i mladih na internetu veoma važnu ulogu igraju njihovi roditelji, koji moraju djecu u virtualnom svijetu voditi na isti način kao i u stvarnom svijetu na način da znaju kakvi rizici postoje na internetu te kako sa internetom upravljati. Međutim, roditelji se često osjećaju nemočnima kada njihovo dijete zna više o računarima i internetu od njih samih. Roditelji ne bi trebali djecu pretjerano ograničavati u stjecanju potrebnih vještina koje će im omogućiti da funkcioniraju u zajednici, u njima ne bi trebali probuđivati strah i sumnjičavost, već im trebaju pružiti dovoljno saznanja primijerenih njihovoj dobi da bi postali svjesni potencijalnih opasnosti. Dok neki roditelji u strahu potpuno zabranjuju djeci ovaj medij, postoje i oni roditelji koji svojoj djeci daju potpunu slobodu korištenja ovim medijem. Kako roditelji ne bi smjeli zabranjivati potpuno korištenje internetom, tako ne bi smjeli dopustiti djeci da njihova želja za privatnošću nadvlada odgovornost roditelja da ih nadziru. Roditelji moraju tražiti od djece na uvid stranice koje posjećuju, provoditi sa njima vrijeme na internetu i upoznati se sa uslugama koje djeca koriste. Roditelji koji nemaju dovoljno znanja o novim tehnologijama trebali bi se upoznati sa njima kako bi mogli nadzirati djetetov pristup internetu, a mogu zamoliti i dijete da ih pouči ako zna više od njih te se na taj način dodatno zbližiti i nadzirati šta dijete radi na internetu. Na internetu postoji mnogo stranica koji pružaju korisne informacije kako razgovarati sa djecom o opasnostima interneta i šta roditelj može preduzeti kako bi zaštitio svoje dijete. Kao što je več rečeno, važno je da roditelji ne pretjeraju u ograničavanju upotrebe interneta kao pozitivnog medija koji nui razne prednosti, ali treba nadzirati korištenje i primjetiti znakove koji ukazuju na neprimjerenu i pretjeranu upotrebu jer prema istraživanjima najveći broj iskorištavanja i izlaganja djece neprimjerenim sadržajima dogodio se kada su djeca na internetu bila bez nadzora odraslih.

Uloga škole u zaštiti djece na internetu je također velika, Učitelji provode sa djecom više vremena nego odrasle osobe. Učitelji provode sa djecom više vremena nego odrasle osobe, nekada čak i više i od roditelja a to im pruža jedinstvenu mogućnost da upoznaju djecu sa opasnostima na internetu i načinima samozaštite, kao i da prate promjene u njihovom ponašanju. Prema istraživanjima koje je sproveo Unicef dokazano je da su učitelji vičniji korištenju internetom od roditelja, što osnažuje mogućnost prevencije nasilja i virtualnog ponašanja u svijetu putem škole, jer učitelji se koristeći ovim medijem mogu bolje i utemeljenije raspravljati sa učenicima o njihovim iskustvima,doživljajima i kretanjima u tom svijetu. Jednako tako, istraživanje je pokazalo da učitelji mnogo izraženije od roditelja percipiraju opasnosti interneta za djecu, što znači da na roditeljskim sastancima i radionicama mogu bolje uputiti roditelje na ovu temu. Škola može napraviti i prvi korak u edukaciji djece te organizirati razne edukacije i kampanje, slično edukacijama o sigurnosti u prometu. Edukacijske kampanje, i to ne samo namijenjene djeci, stručnjacima i drugim osobama, jedini su način osiguravanja primjerene zaštite i prevencijskog načina razmišljanja, a kampanje je potrebno da budu uključena i sama djeca. Iz svega ovog možemo zaključiti da zaštita djece na internetu i prevencija ovisnosti zahtijeva saradnju cijele lokalne zajednice i društva, djelatnika policije i službe za zaštitu djece, kako bi se osigurala primjerena zaštita, posebno od seksualnog zlostavljanja putem interneta i nasilja na internetu.

               Uloga medija u zaštiti djece na internetu i prevencija ovisnosti

Na naša viđenja i opažanja svijeta značajno utiču medijske konstrukcije realnosti, zbog čega su danas mediji jedno od najmočnijih sredstava promjene u društvu. Zato bi upravo veliku ulogu zaštite djece u društvu trebali imati i mediji, podupirući edukaciju javnosti o tim pitanjima i šireći odgovarajuće informacije, a izbjegavajući senzacionalistički pristup izvještavanja. Mediji imaju snažan utjecaj na oblikovanja i izražavanje stavova i vjerovanja, ali i mogućnost iskrivljavanja činjenica kao i manipulisanja javnim mijenjem. Tu se naročito ističe važnost medijske kompetencije, koja uz opću pismenost vodi važnom medijskom odgoju, a što znači da nije samo dovoljno znati kako se služiti računarom i internetom, već znati promatrati medije na kritičan način sa osjećajem odgovornosti. Medijske kompetencije trebale bi se integrirati u školski kurikulum ponajprije zbog spriječavanja medijske manipulacije kao i medijskog nasilja.

               KADA DJECA SMIJU POČETI KORISTITI DRUŠTVENE MREŽE

Djeca danas sve ranije počinju sudjelovati u društvenim mrežama, ali treba imati na umu da prema uvjetima korištenja, djeca na većini društvenih mreža i servisa za razmjenu poruka kao što  Facebook, Whatshap, Viber i Instagram postavljalju donju dobnu granicu na 13 godina. Podsjećamo da je prema domaćim zakonima dijete svaka osoba koja je mlađa od 18 godina. Preporuka je dakle ne dopustiti djeci da sama otvaraju profile na društvenim mrežama, nego to trebaju učiniti zajedno sa roditeljima i to onda kada smatraju da je dob djeteta odgovarajuća. Roditelji bi trebali znati u svakom trenutku sve korisničke podatke za sve društvene mreže koje dijete koristi, povremeno ih zajedno koristiti i svakako imati uvid u aktivnosti djeteta na društvenim mrežama. Međutim, i sami roditelji bi trebali preduzeti određene mjere zaštite po pitanju sigurnosti djece na internetu.

                                  Kako djeca koriste internet

Krajem 2017 godine sprovedeno je prvo Nacionalno komparativno istraživanje o medijskim navikama djece i stavovima njihovih roditelja, te iskustvima i sigurnosti djece na internetu. To je istraživanje provedeno u sklopu projekta EU Kids Online te je njime obuhvaćeno 1017 djece u dobi od 17 godina te njihove roditelje. Neki od zaključaka su prilično indikativni i ukazuju na veću potrebu edukacije roditelja o sigurnosti djece na internetu.

Djeca internetu često pristupaju putem pametnih telefona i računara, pri čemu je gotovo polovina djece u dobi od 9 do 11 godina, dvije trećine djece u dobi od 12 do 14 godina te tri četvrtine djece u dobi od 15 do 17 godina uvijek kad to želi ili može pristupiti internetu. Najkorištenija društvena mreža među djecom od 9 do 17 godina je Facebook, dok se na drugom mjestu nalazi Instagram.

                         Savjeti za roditelje u pogledu korištenja interneta

Korištenje računara i izloženost različitim ekranima treba vremenski ograničiti u skladu sa dobi djeteta, ali korištenje interneta im nipošto ne treba zabraniti. Isto kao što se preuzima briga i odgovornost ponašanja djeteta u stvarnom svijetu, tako je treba preuzeti kada je u pitanju svijet tehnologije, a jedan od ključeva uspjeha jeste redovita edukacija i često razgovaranje sa djecom o računalnoj etici, te upoznavanje djece sa posljedicama kada se krše pravila ponašanja na internetu. Evo i nekoliko važnih i korisnih savjeta za roditelje u pogledu sigurnosti djece prilikom korištenja interneta

- Računari koji djeca koriste moraju biti u zajedničkim prostorijama, tako da dok dijete koristi računar i internetske usluge roditelji mogu pratiti sve što se dešava na zaslonu

- Treba provoditi vrijeme na internetu sa djecom, zajedno sa njima gledati sadržaje koje ih zanimaju, usmjeravati ih na edukativne i druge korisne sadržaje ali jednako tako odvojiti dovoljno vremena za igru

- Treba ograničiti dob do koje dijete smije koristiti mobilne uređaje i računare

- Djecu treba poticati da koriste računare i pametne uređaje za edukaciju i traženje korisnih informacija, a ne samo za zabavu i komunikaciju sa vršnjacima

- Treba uspostaviti jasna pravila za ponašanje na internetu, zapisati ih i napraviti dogovor sa djetetom, te zatim provjeravati da li se djeca drže tog dogovora

- Roditelji ne trebaju dopustiti da djeca samostalno otvaraju račune na društvenim mrežama, trebaju saznati njihove lozinke i uvjeriti ih da su dovoljno sigurne, te ih opčenito podučiti o računalnoj sigurnosti.

                             Riješenja za roditeljsku zaštitu

Roditeljska zaštita je dobar način da se spriječi da djeca dođu do neprilikadnog sadržaja, a postoji i cijeli niz internet servisa, aplikacija za mobilne telefone, kao i riješenja za računare koji nude upravo to. Štoviše, čak i Windows programi nude ugrađenu roditeljsku zaštitu koju je relativno lako koristiti. Ipak, treba imati na umu da aplikacije koje filtriraju sadržaj i nude roditeljsku zaštitu mogu pomoći prilikom spriječavanja da djeca dođu u doticaj sa opasnostima i neprikladnim sadržajem ali i dalje je odgovornost roditelja da pomogne djetetu razviti kritičko razmišljanje i tako ih pripremi za samostalan život u virtualnom svijetu.

                               ZAKLJUČAK NA TEMU

Tehnološki napredak otvorio je velike mogućnosti dostupnosti informacija, ali odgojnih je sadržaja sve manje a manipulativnih sve više. Elektronski mediji kao što je internet danas igraju veliku ulogu u životima djece i mladih, kojima predstavljaju put do edukativnih, informativnih i zabavnih sadržaja prenoseći poruke o životnim vrijednostima i aktuelnim trendovima. Djeca danas sve više vremena provode pred elektroničkim uređajima, igrajući igrice, surfajući internetom, dopisujući se preko društvenih mreža i slično, nego što to vrijeme provode sa svojim vršnjacima u prirodi. Internet uz mnoge pozitivne učinke donosi i određenu količinu rizičnih i štetnih sadržaja za zdrav psihosocijalni razvoj djece i mladih, također pretjerana upotreba interneta može dovesti i do socijalne izolacije djece i mladih, što je na kraju dobra podloga za stvaranje ovisnosti. Sa obzirom da je su roditelji glavni zaštitni čimbenik djeci od početka njihovog odrastanja i imaju iznimno važnu ulogu u formiranju načina provođenja slobodnim medijima u kojima se djeca i mladi služe internetom, navodi se mogućnost organizovanja edukacijskih kampanja za roditelje i djece kada je u pitanju bezbjednost na društvenim mrežama i korištenje elektroničkih medija. Također, kao bitni resursi prevencije tu su i škola i lokalna zajednica te je stoga potrebno izgraditi dobar komunikacijski kanal na relaciji djeca i mladi kada je riječ o korištenju društvenih mreža, sistematski djelujući na prevenciji i zaštiti djece od mogućeg štetnog djelovanja elektroničkih medija. Svoje mjesto u liječenju i prevenciji ovisnosti od interneta imaju i socijalni radnici, koji zbog prirode svog posla mogu detektirati probleme koje uzrokuje prekomjerno korištenje internetom, sudjelovati u prevenciji putem edukacija i savjetovanja te u saradnji sa drugim stručnjacima sudjelovati u kriznim intervencijama i grupama za podršku liječenja ovisnosti o internetu. Socijalni radnici su glavna karika u preduzimanju oddgovarajućih mjera obiteljsko-pravne zaštite, kada je riječ o elektroničkom nasilju, kako u odnosu na djecu kao počinitelje tako i u odnosu na djecu i mlade kao žrtve internet trgovine i bezbjednosti na društvenim mrežama.