Potrošački krediti u funkciji razvoja potrošačkog društva- da li je to naša svakodnevnica

                                                          

Potrošači veoma često dižu kredite u svrhu zadovoljavanja svojih osnovnih životnih potreba pa bilo da je taj kredit namijenjen za izgradnju kuće, kupovinu novog stana, kupovinu novog auta i slično, mada često zapasti u dugove zbog tih kredita. Šta zapravo danas predstavlju potrošački krediti, koje su njihove osnovne vrste i kako se ti krediti razvijali u funkciji potrošačkog društva saznati ćete u mom današnjem blogu.

                                        Uvod

                 Šta zapravo danas predstavljaju potrošački krediti

Potrošački krediti su krediti čija je namjena kupovanje najrazličitijih roba kao što su bijela tehnika, namještaj, dugotrajna potrošačka dobra itd i usluge kao što su recimo usluge liječenja, zatim zdravstvene usluge, obrazovne usluge, turistički aranžmani koji se na osnovu dostavljene fakture isplaćuju na račun prodavca ili usluga. Maksimalan rok otplate kredita je 120 dana. Potrošački krediti je zapravo kredit namijenjen pojedincima najčešće bez ili sa niskom kolaterolom za osobne, obiteljske ili domaćinske svrhe. Ovaj kredit ima veliko gospodarsko značenje sa obzirom da omogućava potrošnju stanovništvu iznad njihove mogućnosti te time rezultira povećanju domaće potražnje. Potrošački krediti se dakle odobravaju za tačno određenu svrhu i to ih čini namjenskim kreditima. Uobičajeno dospijeće potrošačkih kredita jeste dvije do pet godina.

           Potrošački krediti u EU, zašto su prethodno ažurirana pravila u EU

Zastupnici u Evropskom Parlamentu podržavaju ažurirana pravila o potrošačkim kreditima suočeni sa novim digitalnim mogućnostima i teškom ekonomskom situacijom.

Postojećim pravilima EU tj. Direktivom o potrošačkim kreditima nastoje se zaštiti Evropljani i istodobno poticati tržište potrošačkih kredita EU. Ova pravila su donesena 2008 godine i potrebno ih je ažurirati kako bi bili u skladu sa postojećom situacijom. Teška ekonomska situacija u svijetu znači da što više ljudi traži kredite, a sa digitalizacijom su na tržište stigli novi akteri i proizvodi, uključujući nebankarske usluge kao što su aplikacije za grupno finansiranje. To znači da je naprimjer, praktičnije i uobičajeno podizati male kredite putem interneta, ali oni se mogu pokazati skupima i neprikladnima. To također znači da je potrebno objavljivanja informacija i procjene kreditne sposobnosti potrošača pomoću sistema umjetne inteligencije i netradicionalnih podataka. Postojeća pravila ne štite dovoljno potrošače koji su izloženi visokom riziku od prezaduženosti. Osim toga, pravila nisu usklađena diljem EU. Također, pri podizanju potrošačkog kredita potrošači ne smiju zaboraviti da su prije potpisivanja ugovora zaštećeni pravila EU i da se njima u slučaju potrebe jamči mogućnost povlaćenja iz ugovornog odnosa.

          Ključne informacije pomoću kojih se mogu usporediti ponude

Ukoliko potrošači odluče kupiti neki proizvod na kredit, najbolje je da prvo usporede ponude. Prije potpisivanja ugovora o kreditu, davalac kredita mora dostaviti standardni dokument pod nazivom  obrazac Standardnih informacija o kreditu za potrošače u Evropskoj Uniji. Taj je obrazac osmišljen kako bi potrošači imali najbolji mogući pregled uvjeta bilo kojeg ugovora kojeg razmišljaju da potpišu. Navedeni obrazac uključuje

- glavne značajke ugovore

- iznos kredita i njegove troškove

- efektivnu kamatnu stopu

- broj, učestalost plaćanja i iznos svih rata

- napomenu o važnim pravnim aspektima

           Odustajanje potrošača o potpisivanju ugovora o kreditu

Ako se potrošači predomišljaju o potpisivanju ugovora o kreditu, u roku od 14 dana mogu odustati od njegovog potpisivanja. Davaocu kredita ne duguju nikakvo objašnjenje, ali morati će vratiti novac koji su posudili, uz kamete i sve nepovratne troškove koje je davalac kredita prije toga platio.

             Prijevremena otplata kredita

Ukoliko potrošači žele otplatiti kredit prije roka navedenog u ugovoru, oni imaju puno pravo na to. Potrošači trebaju imati na umu da će davatelju kredita možda morati nadoknaditi izgubljenu dobit. Ta kompenzacija, međutim, ne smije premašivati ukupan iznos kamata koji bi inače dugovali. Ta se pravila primljenjuju na sve  potrošačke kredite  osim na

- hipotekarne kredite

- kredite zaključene radi kupovine zemljišta ili nekretnine

- kredite namijenjene za iznajmljivanje ili unajmljivanje bez obaveza kupovine

- kredite odobrene bez kamate, drugih troškova ili u obliku odobrenog prekoračenja

- kredite prozašle iz sudske odluke

- kredite povezane sa onima odobrenim ograničenom dijelu javnosti

       Podizanje potrošačkih kredita u drugoj državi članici EU

Ukoliko potrošači žele podići kredit u drugoj državi članici EU, trebaju imati na umu da banke mogu biti nesklone posuđivanju novca osobama koje prebivaju u državama u kojima određena banka nema sjedište, pa čak ni onim osobama koje imaju prebivalište u istoj državi u kojoj banka ima sjedište, ali koje rade u drugoj državi članici EU.

Banke mogu slobodno određivati ograničenja u kreditiranju. Ali, na kraju krajeva, ako potrošači smatraju da ih je banka diskriminirala mogu se

- obratiti banci radi dobijanja pisanog odgovora u kojem se navode tačni razlozi zbog kojih je odbijen kredit

- na temelju pisanog odgovora banke obratiti se mreži koja posjeduje u financijskim sporovima između banaka i potrošača

     Potrošački krediti- Vrste, koristi i namjene za koje služe potrošački krediti u našem društvu

Potrošački krediti uključuju različite tipove neosiguranih kredita. Oni su uglavnom odobreni na osnovu lične kreditne sposobnosti, ali i prihodi i trenutni nivo zaduženosti se također uzimaju u obzir. Ovi krediti su isplativi sa stanovišta troškova i uključuju manje rizika za zajmoprimca. Većina banaka ih ima u svojoj ponudi, a mogu se koristiti za bilo koju svrhu. Neki ih koriste za finansiranje odmora, a drugi za plaćanje velikih računa. Kredit je jednokratni novčani iznos koji se mora otplatiti zajedno sa kamatom u dogovorenom periodu. Raspored otplate kredita može se kretati u razdoblju od nekoliko mjeseci do nekoliko godina.

Potrošački krediti mogu biti od koristi pojedincima ili biznismenima da ostvare svoje pojedinalne i kratkoročne ciljeve. Ti krediti se mogu koristiti i za pokretanje novih biznisa, ali u tom slučaju pojedinac ostaje lično odgovoran za posuđeni novac, pa čak i ako biznis bankrotira.

Banka nudi dvije vrste potrošačkih kredita a to su

- nenamjenski krediti kada se gotovina isplaćuje zajmoprimcu

- namjenski krediti odnosno bezgotovinski krediti koji se diretno isplaćuju prodavcu i to za

- kupovinu vozila

- obrazovanje

- zemljište ili objekat za stanovanje

- poljoprivredne ili druge poslovne namjene

- potrošačke kredite za klijente putem dobavljača ili prodavača

                   Koristi potrošačkih kredita- u koje namjene se koriste

Neke situacije zahtijevaju trenutnu potrebu za znatnom gotovinom za finansiranje nabavke. Također može postojati hitna situacija ili situacija opterećena nekim teškoćama. Nakon što dobiju novac, zajmoprimci mogu tokom vremena isplatiti zajmodavca. Ovakvi aranžmani olakšavaju financijske teškoće i što je najvažnije omogućuju nabavke iznad trenutne ušteđevine.

Potrošački krediti imaju bolje kamatne stope nego kreditne kartice. Na dugi rok će klijenti značajno potrošiti manje novca sa potrošačkim kreditom nego sa kreditnom karticom.

            Kako funkcionira proces apliciranja i odobravanja potrošačkog kredita

Potrošačke kredite je relativno lako dobiti. Klijenti i žirant treba da ispune samo jedan obrazac i da daju izvod o primanjima.

Banke donose svoju odluku o odobravanju kredita na osnovu mnogo faktora. Kreditni odbor može u procesu odobravanja da razmotri nivo prihoda, podatke o zaposlenju i istoriju otplate ranijih kredita. Banka odobrava ili odbija aplikaciju na osnovu ranijih informacija. Čak i ako je aplikacija odbijena, moguće je se ponovo prijaviti. Kada je aplikacija odobrena, banka će u tom slučaju odrediti kamatnu stopu. U principu, za one koje postoji veći kreditni rizik kamata je viša nego za one sa nižim kreditnim rizikom. Žirant ima odgovornost za ukupan posuđeni iznos. Ako zajmoprimac bankrotira, svi žiranti su jednako odgovorni i dijele odgovornost za uplatu.

       Koju vrstu osiguranja danas zapravo banke zahtijevaju od potrošača

Za osiguranje kredita banke obično zahtijevaju jedan ili više sljedećih instrumenata a to su

- Administrativna zabrana za zajmoprimca i žiranta, koja omogućava automatsko skidanje sredstava sa njihovog računa do dogovorenog nivoa u slučaju prekida otplate

- Životno osiguranje zajmoprimca i to preneseno u korist banke

- Mjenicu potpisanu od strane zajmoprimca

- Namjenski depozit, ako je kredit osiguran depozitom

- Kasko osiguranje vozila u korist banke

      Šta klijenti kao potrošači trebaju znati prije potpisivanja kreditnog ugovora

Budući klijent prije potpisivanja ugovora detaljno proučiti kreditni ugovor i biti siguran da ga razumije. Bankarski službenik treba jasno odgovoriti treba jasno odgovoriti na sva klijentova pitanja. Klijent treba insistirati sa pojašnjenjima i ne treba žuriti sa potpisivanjem. Nekoliko dodatnih sati ili dana za potpisivanje kreditnog ugovora mogu prevenirati kasnije teškoće.

     Koje su osnovne informacije koje zajmoprimac treba dobiti od banke

Informacije koje zajmoprimac treba dobiti od banke jesu u suštini sljedeće informacije

- Da li postoji ograničenje u pogledu starosne dobi. Zajmoprimci moraju imati iznad 18 godina,ali može postojati gornja granica, obično vezana za dob zajmoprimca na kraju kredita

- Iznos rate se obično određuje na osnovu ukupnog prihoda. Banka može općenito preferirati da mjesečne otplate ne prelaze jednu trećinu mjesečnih prihoda

- Da li banka zahtijeva učešće i u kojem iznosu. Učešće smanjuje vrijednost sume koja se pozajmljuje.

- Ako je kredit osiguran depozitom, u tom slučaju klijent treba znati visinu kamatne stope koja se primjenjuje na depozit. Potencijalno izgubljena kamata na depozit se treba smatrati kao dodatni trošak.

- Kamatna stopa se nekada iskazuje na mjesečnom nivou.

- Otplata kredita je obično kroz mjesečne rate koji se sastoji od otplate glavnice i kamatnih plaćanja. Važno je znati da li su mjesečne rate jednake tokom cijelog trajanja kredita.

     KREDITI U FUNKCIJI RAZVOJA POTROŠAČKOG DRUŠTVA- POTROŠAČKO DRUŠTVO I KREDIT

                 Klasični kredit i potrošačko društvo

Kako bi prije svega dali odgovor na pitanje šta je kredit, upitno je poći od etimološkog značenja riječi kredit. Riječ kredit zapravo dolazi od latinskog glagola credo što znači vjerovati. Dakle, kredit je dužničko- povjerenički odnos između dva subjekta i to davaoca i primatelja kredita zasovan na povjerenju. Prema tome, davaoc kredita daje kredit primatelju u sadašnjosti vjerujući u njegovo obećanje da će se kredit vratiti do nekog dogovorenog trenutka u budućnosti. Iz toga je vidljivo da je osnova kredita povjerenje koje mora postojati između navedena dva subjekta.

Iznos odobrenog kredita naziva se glavnicom, a sa obzirom da se glavnica daje u sadašnjem trenutku, a vraća se u budućnosti, dužnik daje povjeriocu određenu naknadu koja se obično iskazuje u postotku određene glavnice. Nadalje, iz definicije kredita uočljivo je da se kredit mora vratiti u nekom dogovorenom budućem trenutku a on se određuje rokom vraćanja ili dospijeća kredita. Dakle, glavnica, kamata i rok dospijeća čine glavne odrednice kredita.

Važno je spomenuti kako kreditiranje može biti izravno ili neizravno. Izravno kreditiranje je ono kreditiranje kod kojeg su davatelji novčanih kredita pojedinci, domaćinstva ili preduzeća. Sa druge strane neizravno kreditiranje je ono koje se vrši podsredtvom banaka između suficitarnih i deficitarnih jedinica, odnosno štediša i investitora.

U praksi se susrećemo sa velikim brojem kredita. Krediti se uglavnom razlikuju prema namjeni i roku dospijeća. Pritom se najčešće susrećemo sa namjenskim i nenamjenskim kreditima. Dok se nenamjenski krediti u pravilu nude i odobravaju na kraće rokove, nenamjenski krediti su povezani sa dužim rokovima dospijeća.

Nenamjenski krediti omogućuju korištenje financijskih sredstava prema potrebi potrošača a dijele se na

- Okvirni kredit- Najčešće je korišten nenamjenski kredit zbog lake dostupnost jer potrošačima omogućuje prekoračenje njihovog tekućeg računa do određenog iznosa bez formalnog traženja dozvole.

- Gotovinski kredit- Odobrava se u svrhu premoščivanja problema sa likvidnošću, pri čemu se gotovina isplaćuje na račun korisnika kredita koji se potom njome koristi prema vlastitim potrebama i za namjenu koju želi.

- Lombardni kredit- Odobrava se na temelju zaloga pokretnih vrijednosti, koje služe kao osiguranje povrata kredita. Iznos kredita je u pravilu manji od tržišne vrijednosti zaloga, a prijednost ovakvih kredita je što korisnik kredita ostaje u vlasništvu zaloga

- Hipotekarni kredit- Predstavlja dugoročni kredit koji davalac kredita odobrava tražitelju na osnovu zaloga nepokretne imovine.

Suprotno od nenamjenskih kredita, namjenski krediti su samo oni krediti kod kojih se financijska sredstva smiju potrošiti isključivo u onu svrhu u koju su odobrena i u pravilu imajo malo nižu kamatnu stopu u odnosu na namjenske kredite a dijele se na

- Potrošački kredit- Obično se odobrava na temelju ispostavljenog predračuna za kupovinu neke robe ili na temelju ponude koju je izdao prodavatelj. Odobravaju se za različite namjene kao npr za kupovinu namještaja, bijele tehnike, tehničkih aparata, automobilske opreme, građevinske materijala i drugog

- Kredit za kupovinu motornih vozila- Odobrava se na temelju ispostavljenog predračuna za kupovinu vozila koju izdaje prodavač ili na temelju sporazuma o prijenosu prava vlasništva nad vozilom koji je predmet kreditiranja.

- Stambeni kredit- Odobrava se za kupovinu, izgradnju ili adaptaciju kuće ili stana. Ako se odobreni kredit u punom iznosu ne isplati direktno na račun prodavača odnosno izvođača, namjenu korištenja preostalog iznosa potrebno je dokumentirati.

                  Kreditne kartice i potrošačko društvo

Kreditna kartica je kartica vezana uz kreditni račun odobren od strane banke te omogućuje naknadno plaćanje za kupljene proizvode putem otplate kredita. Kartično plaćanje u 2020 godini potrošači su uzimali zdravo za gotovo, sa obzirom da su neki oblici kartičnog plaćanja, kao što su debitne kartice, ušli u široku upotrebu 1980 godine.

Prema nedavnom istraživanju o navikama korištenja financijskih usluga, čak 95 posto potrošača u Hrvatskoj plaća karticama, a u njihovim novčanicima se u prosjeku nađu čak tri debitne ili beskonačne kartice. Potrošači sve više vole plaćati karticama nego gotovinom a u posljednje vrijeme sve više upotrebljavaju za beskontaktno plaćanje.

Korištenje karticama u kupnji mnogo je lakše i jednostavnije nego podizanje snopova novčanica sa bankomata, čuvanje u džepovima i novčanicima te prebrojavanje u blagajnama. Namirnice, odjeća i televizor stoje jednako, bez obzira koliko god ih platili.

Bez obzira na logičnost navedenih tvrdnji, kao i na pretpostavke klasične ekonomije o tome da je oblik plaćanja nevažan i da ne bi trebao utjecati na potrošačka ponašanja, psihologijska istraživanja ukazuju jasno na suprotan zaključak. Izbor hoćemo li nešto platiti karticom ili gotovinom itekako utječe na naše kognitivne procese i stajališta o kupovini, a u konačnici na izbor potrošenog novca.

Konkretno, iako su znatno pratičnije i jednostavnije, uz kartice se vežu i veliki psihološki problemi. Kada upotrebljavamo kartice, spremni smo na istu stvar potrošiti što više novca nego što plaćamo gotovinom.

Glavni je razlog ovog fenomena tzv. bol plaćanja. Bol plaćanja odnosi se na neugodan osjećaj koji imamo kada smo usredotočeni na cijenu nečeg što kupujemo i dok se rastajemo od svog novca. Istraživanja pokazuju da veću bol osjećamo onda kada plaćamo gotovinom nego karticama. Sa obzirom da prillikom plaćanja karticama osjećamo manju bol, skloniji smo stvari platiti više nego što ih plaćamo gotovinom.

Nekoliko je glavnih razloga za to. Prvo gotovinu više doživljavamo kao stvarni novac pa je njezino trošenje bezbolnije. Drugo, dok se plaćanjem gotovinom od novca rastajemo u trenutku kupovine, pri plaćanju karticama postoji veće vremenska razlika između kupovine i plaćanja. Kada su posrijedi vremenske kartice ta je razlika stvarna, sa obzirom da troškove plaćamo uglavnom jednom mjesečno, dok je kod plaćanja debitnom karticom ta razlika psihološka. Ova stvarna ili psihološka vremenska razlika između trenutka kupovine i plaćanja ukazuje na to da pri plaćanju karticama imamo manji osjećaj da se uistinu rastajemo od novca te nas zbog toga plaćanje njima boli.

Postoji još nekoliko zanimljivih fenomena vezanih uz bol plaćanja. U jednom istraživanju autori su analizirani obrazce ponašanja potrošača koji su u trgovini plaćali gotovinom i karticama. Zaključili su da potrošači koji plaćaju karticama češto upuštaju u impulzivne kupovine pa kupuju nezdrave namirnice poput čipsa, kolača, krofni i pudinga nego oni koji plaćaju gotovinom. Naime, pri plaćanju gotovinom, snažnija bol plaćanja suprostavlja se impulsu da kupimo nezdrave, ali privlačne namirnice. Kad plaćamo karticama, ta je bol znatno manja pa takve namirnice znatno često završe u našim košaricama. Stoga, katkad nije loše krenuti na tzv. gotovinsku dijetu pa, ukoliko želimo izaći iz trgovine sa što manje nezdravih namirnica, ići ćemo u nju samo sa gotovinom u novčaniku.

Potrošači dakle osjećaju veću bol plaćanja kada plaćaju gotovinom nego kad plaćaju kreditnim karticama. Nekada je to pozitivno- kada kupujemo gotovinom, trošimo manje i rijeđe kupujemo nepotrebne proizvode. Međutim, nekad jednostavno ne možemo stvari kupovati gotovinom ili se jednostavno ne želimo osjećati loše zbog toga koliko smo nešto platiti.

Dobro je što potrošači imaju spoznaju o tome koliko bol plaćanja mogu iskoristiti u svoju korist- nekad je dobra i možemo je aktivirati. npr. ukoliko želimo potrošiti manje novca u trgovini i kupiti samo nužne stvari, plaćati ćemo gotovinom. U drugim je primjerima ne želimo osjetiti, npr. ako smo osoba koja nerado troši novac i osjeća snažnu bol plaćanja pri svakoj kupovini, pa promjenom oblika i dinamike plaćanja odnosno plaćanjem karticom odnosno gotovinom, možemo uživati više u kupljenom.

Nedvojbeno je da su kreditne kartice u prvom redu omogućile svjesnu i namjernu odgodu plaćanja dobara za koje nisu potrebna sredstva ili to jednostavno nismo u mogućnosti u određenom trenutku. Osim toga, olakšavale su plaćanje jer više nije bilo potrebno u svakom trenutku imati uz sebe gotov novac. Ali, potrošači bi trebali biti svjesni zamke u koju mogu upasti nekontroliranim korištenjem kreditne kartice. Kako smo vidjeli, potrošači će lakše potrošiti u slučaju kada plaćaju karticom jer u tom slučaju ne postoji takozvana bol plaćanja koja je prisutna kad plaćaju gotovinom. Naime, plaćanje gotovinom podrazumijeva fizičko rastajanje od novca što potrošačima teško pada pa su spremni manje potrošiti.

                 POTROŠAČKI KREDITI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Već smo definirali potrošački kredit kao vrstu namjenskog kredita koji se obično odobrava na temelju ispostavljenog računa za kupovinu neke robe ili na temelju ponude koju je izdao prodavatelj.

Nekada je ovakva vrsta kredita povećavala kupovnu moć naših potrošača pa se onda govorilo o posebnoj vrsti kredita i to onoj koji je odobren potrošačima da bi povećao njihovu kupovnu snagu iznad njihove realne ekonomske moći, a sve u svrhu financiranja potrošnih izdataka za nabavku pokretnih stvari, pretežno trajnih potrošnih stvari i nematerijalnih usluga.

Faktori koji su izuzetno značajni za razvoj potrošačkog kredita su ukupan iznos dohotka, preziciznije do boljeg dohotka klijent dolazi sa obzirom na vrstu posla i cijene dobara, usluge koje potrošači sebi mogu priuštiti prije i nakon boljeg zaposlenja- možemo reći da je klijent likvidniji. Osim dohotka, tu su i nefinancijski faktori kao što su demografski podaci, zatim životna dob, zanimanje potrošača itd. 

Značajni problemi koji se javljaju kod ugovoranja potrošačkih kredita jesu problemi djelokruga koji se odnose na ragulacije otplate kredita kod banaka i u trgovini. To znači da bi potrošački kredit trebao imati širi djelokrug otplate kao što je to u slučaju obavljanja transkacija sličnoj otplati kredita. Drugi problem jeste određivanje početnih uplata. Ovdje se misli da bi iznos početnih uplata trebao biti isti kako kod trgovaca tako i kod banaka jer svako previsoko ili prenisko određivanje gotovinskih uplata klijenata dovodi do neželjenog cilja. Treći problem jeste otplata dužine kredita. Kako bi lakše napravili regulaciju kod kredita, važno je da banka tome posveti najviše pažnje jer, u određenom periodu, se prema potrebi on može stabilizirati i zaustaviti trenutnu situaciju ili može doći do smanjenja kamatne stope i trenutne vrijednosti kredita. Četvrti problem jeste provođenje posebne regulacije onda kada klijent želi neke paramatre. Peti problem jeste upravljanje, privola i provođenje regulacije koja se odnosi na rad banke kod izdavanja kredita. Preciznije rečeno, banka svoj posao mora odraditi prema zakonskim propisima, što znači da svakodnevno vrši provjeru npr. promjene tečaja, promjene stopa u poslovanju itd. Posljednji problem je sankcija. Ovdje se misli na to da banka ne smije ugovoriti kredit ako postoji prošlo dugovanje koje klijent nije podmirio ili na ugovaranje kredita, a klijent nema dobru kreditnu sposobnost.

Kako bi shvatili šta Potrošački kredit predstavlja danas poslužiti ću se nekim člancima iz Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Dakle, Zakonom o potrošačkom kreditiranju uređuju se ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ovaj zakon.

Potrošačko kreditiranje je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana obavezuje drugoj ugovornoj strani staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za određenu namjenu ili bez određene namjene, a druga se ugovorna strana obavezuje plaćati ugovorene kamate, odnosno ugovorene naknade, te iskorišteni iznos novca vratiti na način i u vrijeme koje je ugovoreno, kao i svaki drugi posao, koji je po svojoj biti jednak ovome pravnom poslu.

Prije sklapanja ugovora o kreditu povjerilac je obavezan procijeniti kreditnu sposobnost potrošača na temelju primjerenih informacija koje zatraži i dobije od potrošača ili ako je nužno, uvidom u dostupne kreditne registre. Povjerilac je obavezan dopuniti financijske informacije o potrošaču te ponovno procijeniti kreditnu sposobnost potrošača prije znatnijeg povećanja ukupnog iznosa kredita.

Na kraju ovog mog podnaslova, možemo zaključiti da je primarna uloga potrošačkog kredita u Republici Hrvatskoj povećanje kupovne moći sa ciljem održavanje približno jednake razine potrošnje. Pokazalo se da potrošački dug ima 32 posto zaduženih domaćinstava, a kada se uzme u obzir dobna struktura potrošački dug vidljivo poprima najviše iznose u mlađoj te starijoj srednjoj dobi, dok u mlađoj srednjoj dobi u razdoblju od 35 do 44 godine pojedinci najviše uzimaju hipotekarni kredit. Isto tako istraživanje je pokazalo da je veća vjerovatnoća preuzimanja duga kod osoba sa višom razinom obrazovanja kao i kod zaposlenih osoba u odnosu na nezaposlene.

                                   ZAKLJUČAK

Potrošačko društvo jeste društvo koje počiva na potrošnji materijalnih dobara i usluga a njegovi članovi svojom potrošnjom šalju poruku kojim skupinama pripadaju ili žele pripadati.

Nakon što su godinama ostvarivali preduvjet za nastanak potrošačkog društva- promjene u proizvodnji i organizaciji rada te namjera da radnik postane potrošač- ono se napokon razvilo krajem 19 stoljeća i to nastankom masovnih tržišta koje nadalje djeluje na stvaranje društva masovne proizvodnje da bi naposljetku krajem 1970- ih godina društvo ušlo u fazu hiperpotrošnje. Pozitivna strana pojave potrošačkog društva je smanjenje masovnog siromaštva, održavanje brzog gospodarskog rasta te širok izbor potrošnih dobara, dok je negativna strana konzumerizam i zapostavljanje društveno korisnih oblika potrošnje.

Kao što je već spomenuto, članovi ovakvog društva, nisu u stanju zadovoljiti potrebe i želje redovnim primanjima, već posežu za dodatnim izvorima financiranja i to kreditima i kreditnim karticama. Uzimanje kredita obično je motivirano racionalnim ulaganjem, i to primjerice u nekretninu ili školovanje, ali postoji i slučajevi u kojima na uzimanje kredita djeluju iracionalni razlozi. Jedan od takvih razloga jeste socijalno upoređivanje kada se određenom potrošnjom želi izgraditi ili učvrstiti određeni identitet u društvu.

Nadalje, prije 70 godina na tržištu pojavio se novi način plaćanja i to kreditnom karticom. Ona je smanjila rizik nošenja gotovog novca te produljila radno vrijeme bankarstva. Naime, kod plaćanja karticom smanjena je tzv. bol plaćanja jer se pri takvom obliku plaćanja na rastajemo fizički od novca te je u tom slučaju vrlo vjerovatno da ćemo potrošiti više nego štosmo plaćali gotovinom. Ali, možda je najvažnija činjenica da je plaćanje kreditnom karticom omogućilo kupovinu proizvoda i usluga koji nam nisu odmah dostupni, ali su nam potrebni.

Naposlijetku, potrošački kredit kao vrsta namjenskog kredita omogućila je povećanu kupovnu moć potrošača. Obično se manji iznosi krediti uzimaju na kratki i srednji rok, a služe održavanju približno jednake razine potrošnje pojedinaca tokom životnog vijeka. Razlozi uzimanja potrošačkog kredita prema udjelu su obnova stambenog prostora, kupovina osobnog vozila, konsolidacija duga, pokrivanje životnih troškova i ostalo.

Uzimajući u obzir sve lakši pristup kreditu, odnosno kreditu sa manjim iznosom i lakšim rokom dospijeća, te sve široj upotrebi kreditnih kartica, nije čudno da je djelovanje potrošačkog društva još uvijek u zamahu. Dodatni izvori finansiranja omogućuju kupovinu, i to ne samo onih dobara koja su nam potrebna, već i luksuznih dobara i usluga koji određuju potrošača kao pojedinca i člana grupe te mu na kraju krajeva omogućuje prelazak iz jedne društvene klase u drugu društvenu klasu.