Potrošači u svijetu digitalnih financijskih usluga na tržištu

                                                

Potrošači se često prilikom svoga poslovanja ili trgovanja suočavaju sa brojnim izazovima. Jedan od tih izazova jeste pružanje digitalnih financijskih usluga na tržištu. Ali prije svega moramo znati šta su to Digitalne Finansije i kako potrošači sa njima dolaze u dodir.

                                       Uvod u temu

Digitalne finansije, koje se danas često nazivaju financijskom tehnologijom, odnose se na primjenu digitalnih tehnologija u financijskim aktivnostima.

Potrošači i preduzeća se sve više koriste digitalnim financijskim uslugama. U zadnje vrijeme Pandemija bolesti Covid 19 dodatno je pojačala taj trend. Od mobilnog bankarstva,e- trgovine i beskonatnih plaćanja do upravljanja imovinom i kriptovaluta, te inovacije u financijskim uslugama svepristune su.

Digitalna tranzicija Evrope glavni je prioritet EU u sljedećem desetljeću i prioritetno područje u okviru njegovog plana oporavka. U skladu sa digitalnom strategijom EU, razvoj digitalnih finansija trebao bi se temeljiti na europskim vrijednostima i dobroj regulaciji rizika.

                               Strategija EU za digitalne finansije

Evropska Komisija u ožujku 2018 godine predstavila je prvi akcijski plan EU za financijske tehnologije. Njezin je cilj bio omogućiti financijskom sektoru EU da ostvari veliku korist od novih tehnologija koje su preobrazile industriju. U okviru te inicijative EU je donio nova pravila kako bi pomogao platformama za skupno finansiranje da se šire na cijelom jedinstvenom tržištu EU.

Komisija je u Septembru 2020 godine donijela novi paket o digitalnim finansijama koji uključuje

- strategiju za digitalne finansije

- strategiju za plaćanje malih vrijednosti

- zakonodavne prijedloge o kriptoimovini i digitalnoj operativnoj otpornosti

Osnovni cilj paketa o digitalnim finansijama je

- poticati konkurentnost i inovacije u financijskom sektoru

- pružati potrošačima i preduzećima veći izbor u području financijskih usluga i modernih riješenja za plaćanje

- osigurati zaštitu potrošača i financijsku stabilnost

Komisija je 6 Oktobra 2020 godine predstavila taj paket Vijeću za ekonomske i financijske poslove. Paket je dobio širu potporu ministara i ministarstava.

             ZAŠTITA POTROŠAČA NA PODRUČJU FINANCIJSKIH USLUGA

Odredbe o zaštiti potrošača su u 21 stoljeću svoje mjesto prije svega našle u propisima koje uređuju tržište kapitala. U regulatornoj teoriji je dotad preovladavalo mišljenje da je prudencijalna regulacija dovoljna zaštita za štediše u bankama, dok se štediši dužnika nije pridavala posebna pažnja. Zato pružatelji bankarskih usluga tradicionalno nisu bili zakonski obavezani pravilima poslovnog ponašanja. Međutim, poslije je pojačan primjetan fokus na zaštiti ulagača i značajno horizontalno ujednačavanje kriterija i mjera vezanih za zaštitu ulagača.

Današnji regulatorni okvir različitih segmenata financijskih usluga u EU obuhvata sljedeće zajedničke elemente koji imaju značajnu ulogu u zaštiti potrošača a to su

1. izdavanje odobrenja za rad

2. odredbe o kapitalu

3. organizacijski zahtjevi

4. pravila poslovnog ponašanja

5. nadležnosti, ovlasti i obaveza saradnje između nadležnih tijela

6. primjena izvansudskih mehanizama za pritužbe potrošača

7. odredbe koje se odnose na prekograničeno pružanje usluga itd.

           SAVREMENI IZAZOVI ZA ZAŠTITU POTROŠAČA NA DIGITALNOM TRŽIŠTU

Digitalno tržište za pružanje financijskih usluga je prepoznato kao jedan od aspekata unutrašnjeg tržišta  sa najvećim potencijalom za rast. Digitalna strategija za Evropu predstavljena je u strategiji Evropa 2020 kao jedna od sedam ključnih inicijativa. Digitalno unutrašnje tržište je prepoznato kao prioritet u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta za Evropu. Takva strategija na tržištu financijskih usluga zahtijeva i razvoj regulative koja  će biti prilagođena tehnološkom napretku kao i izazovima koje donosi.

Zelena knjiga o maloprodajnim financijskim uslugama prepoznala je da digitalne tehnologije ne donose samo novu platformu za nuđenje tradicionalnih financijskih usluga od strane preduzeća koja su već uspostavila svoj položaj na tržištu, već omogućavaju ulazak na tržište novih sudionika, preduzeća i poslovnih modela koji imaju potencijal ugroziti postojeće pružatelje usluga. Proizvodi poput posuđivanja između pojedinaca, plaćanja u stvarnom vremenu i slično, donose nove izazove u područjima regulacije i zaštite potrošača. Među proizvodima čiju regulaciju EU tek razmatra treba posebno spomenuti crowdufing i kriptovalute. Za oba ova proizvoda je karakteristično što na razini EU nisu donesena zakonodavna riješenja koja bi na jedinstven i nedvosmislen način regulirala ta brzo rastuća područja.Tome također doprinose i brza regulacija tih proizvoda i poteškoće oko pravne kvalifikacije. Sa druge strane, nepostojanje propisa na razini EU te posljedične nacionalne diskrecije oko primjene postojećih propisa sa područja finansija na te nove proizvode, stvorili su fragmentaran i neujadnačen pristup u EU koji ne doprinosi niti unutrašnjem tržištu niti ujednačenoj zaštiti potrošača.

                                 Crowdfunding

Razvoj skupnog finansiranja eng. crowfunding  je blisko povezan sa digitalnim tehnologijama. Crowfundig je agregiranje mnogobrojnih paralelnosklopljenih ugovora najčešće ponuđenim ulagačima podsretstvom internetske platforme od strane poduzetnika koji žele finansirati određeni projekat. Sa pravnog aspekta, crowfunding se nalazi na sjecištu tržišta kapitala i zaštite potrošača te pred regulatore postavlja niz praktičnih i teoretskih izazova. Postoje različiti tipovi crowfunding ugovora, a za ovaj rad su osobito zanimljivi oni koji predstavljaju vlasničko ulaganje i oni koji predstavljaju kupovinu proizvoda i usluge. Crowfunding donacije, zajmovi i različite varijante koji kombiniraju prethodno navedene modele nisu predmet zavaravanja. Na razini EU još uvijek ne postoji regulacija Crownfundinga, ali su neke države članice usvojile vlastitu regulativu,što za crownfunding platforme stvara velike pravne rizike i troškove.

Reward Crownfunding je po svojoj prirodi puno bliži klasičnoj kupovini proizvoda ili usluge zbog čega se na njega ne primljenjuju propisi koji se odnose na tržište kapitala već oni koji su vezani za zaštitu potrošača. Intersantno je da je kod reward crownfundinga situacija u SAD u odnosu na EU obrnuta u odnosu na obični crownfunding. Naime, stroga pravila za zaštitu potrošača koji se primljenjuju u EU otežavaju njegov razvoj. Primjer takvih pravila su pravo na odustajanje kod Ugovara na daljinu koji onemogućavaju uklanjanje odgovornosti za neisporuku proizvoda ili usluge. Sa druge strane, Uniform Commercial Code u SAD-u dozvoljava ugovorno odricanje potrošača od tih prava, što je standardni pristup u ugovorima koji se nudi preko crowfunding platformi. Zbog toga je reward crowfunding u SAD-u znatno razvijeniji nego u EU.

                     Kriptovalute i digitalni tokeni

U literaturi se spominju tri vrste tokena. Prvu vrstu čine kripto-valute, gdje je valuta putem inicijalne ponude, emintirana kao instrument sa funkcijom  plaćanja za dobra ili usluge, koji su eksterni  u odnosu na platformu koja ih izdaje. Drugu vrstu čine robni tokeni kojima je svrha da omoguće nekom proizvodu ili usluzi koji su razvili ili razvijaju izdavatelji tokena. Treća vrsta tokena ima investicijsku komponentu tj. investitorima obećava buduću kripto zaradu. Vezano uz investicijske tokene, temeljno je pitanje podliježu li tokeni Uredbi o prospektu tj. potpadaju li pod definiciju financijskog instrumenta ili prijenosivog vrijednosnog papira. Izdavanje vrijednosnih papira bez prospekta  za sobom može povlačiti ozbiljnu prekršajnu i kaznenu odgovornost, a trgovanje financijskim instrumentima za sobom povlači čitavu primjenu niza odredbi koje se odnose na zaštitu potrošača kao i zloupotrebu tržišta. Sa obzirom na raznolikost tokena, i definicije vrijednosnih papira i financijskih instrumenata, pravna karakterizacija tokena je kompleksno pitanje. Kako bi izbjegli neizvjesnost oko definicije vrijednosnog papira, izdavatelji mogu smanjiti rizik koristeći i neke od mnogobrojnih iznimki Uredbe o prospektu. U korist stavu da izdavatelji koriste tu mogućnost, govori i činjenica da do jula 2018 godine niti jedno izdavanje tokena nije bilo popraćeno prospektom. Pri izdavanju tokena obično se izdaje tzv.whitepaper, kao dokument kojim se potencijalni investitori informiraju o odredbama i uvjetima tokena koji kupuju, međutim taj dokument nije zakonsko obavezujući već je samo jedan od marketinških alata kojeg izdavatelji koriste. Nadalje, kripto-valute se mogu definirati i kao elektronički novac, te se kao takve često i koriste, čime bi one potencijalno potpadale pod PSD2 direktivu.

   ZAŠTITA POTROŠAČA U SLUČAJU KADA PRUŽALAC FINANCIJSKE USLUGE NIJE U MOGUĆNOST IZVRŠAVATI SVOJE REDOVNE OBAVEZE

Društva koja pružaju financijske usluge ponekad se nađu u financijskim poteškoćama unatoč svim prudencijalnim mjerama i ranije opisanim instrumentima za zaštitu ulagatelja. Zbog takvih slučajeva su uspostavljeni ex post instrumenti za zaštitu. Među njima su mehanizmi za osiguranje depozita, sustavi za naknadu štete za investitore te sustavi za zaštitu osiguranika.

Direktiva EU o sustavima osiguranja depozita ima za cilj ukloniti određene razlike među zakonima država članica u pogledu pravila o sustavima osiguranja depozita sa svrhom jačanja unutršnjeg tržišta u području kreditnih institucija, povećanja stabilnosti bankarskog sistema i zaštite deponenata. Ova direktiva također propisuje da sustavi za osiguranje depozita ne pokrivaju depozite drugih financijskih institucija i tijela javne vlasti, ali pokrivaju depozite pravnih osoba i neprofitnih institucija. Temeljem Direktive EU, kreditne institucije su obavezne postojećim i potencijalnim deponentima staviti na raspolaganje informacije potrebne za identifikaciju sustava za osiguranje depozita čiji su članovi ta kreditna institucija i njezine podružnice unutar Unije.

Direktivom o sustavima naknada štete za investitore obuhvaćeni su novac i financijski instrumenti klijenata investicijskog društva u slučajevima kada investicijsko preduzeće nije u mogućnosti ispuniti svoje obaveze prema svojim klijentima investitorima a sve sa sa svrhom zaštite investitora, održavanjem povjerenja u financijske sustave kao i sustave neometanog funkcioniranja unutrašnjeg tržišta.

                          Kriptoimovina-kao stabilne kriptovalute

U prijedlogu Europske Komisije razlikuje se kriptoimovina koja je već uređena zakonodavstvom EU-a i druga kriptoimovina.Prva će i dalje podlijegati postojećem zakonodavstvu. Za prethodno nereguliranu kriptoimovinu, uključujući stabilne kriptovalute, Komisija predlaže novi režim sa strožim zahtjevima i zaštitnim mjerama.

Za razliku od bitcoina, čija vrijednost ovisi o volatilnosti na tržištu, stabilne kriptovalute jesu one valute koje svoju tržišnu vrijednost pokušavaju vezati uz neke vanjske reference, kao naprimjer neku tradicionalnu valutu.

Vijeće Europske Komisije je u zajedničkoj izjavi pred Europskom Komisijom u decembru 2019 godine istaknulo pitanje stabilnih kriptovaluta. Ova inicijativa je pokrenuta zbog pojave takozvanih projekata stabilne kriptovalute sa globalnom dimenzijom.

Takozvane stabilne kriptovalute mogu predstavljati prilike u smislu jeftinih i brzih plaćanja, i to posebno prekograničnih plaćanja. Ti aranžmani istovremeno predstavljaju višedienzionalne rizike i izazove koji se odnose na zaštitu potrošača, privatnost, oporezivanje, integritet tržišta,upravljanje i pravnu sigurnost.

                                 Digitalni Euro

Europska Središnja Banka je 2 oktobra 2020 godine objavila izvješće u kojem se izdaje mogućnost izdavanja digitalne valute središnje banke denominirane u eurima tj.digitalnog eura.

Digitalnim Eurom mogla bi se

- dopuniti riješenja za privatna i gotovinska plaćanja

- poduprijeti inovaciju i digitalizaciju europskog gospodarstva

- doprinijeti financijskoj uključenosti, povećanju izbora i konkurentnosti digitalnog plaćanja

- ojačati međunarodnu ulogu Eura i stratešku autonomiju EU.

U programu rada Euroskupine pridaje se velika važnost pitanju mogućeg digitalnog eura. U julu 2021 godine Euroskupina je postigla dogovor o nizu rasprava posvećenih posljedicama digitalnog eura koje će se zasnivati na doprinosima Evropske Središnje Banke i Komisije.

Time su utvrđene četiri teme kojima će se voditi savjetovanja u okviru Euroskupine a to su

-ciljevi politike i upotreba digitalnog eura u globalnom kontekstu

- pitanja privatnosti u vezi sa upotrebom digitalne valute

- mogući učinci digitalnog eura na financijski sustav i upotrebu gotovine

- širi ekosustav povezan sa digitalnim eurom

Na ova četiri načina omogućiti će se Euroskupini da iznese jasna stajališta o općim ciljevima i političkim aspektima digitalnog eura te na kraju  potrebnim kompromisima koje to podrazumijeva.

                         Projekt Digitalnog Eura

Europska Središnja Banka 14 jula 2021 godine pokrenula je fazu istraživanja za projekt digitalnog eura, u okviru kojeg će se razmotriti ključna pitanja koja su povezana sa dizajnom i distribucijom mogućeg digitalnog eura.

Cilj je istražiti kako bi digitalni euro mogao postati praktično i besplatno sredstvo plaćanja kojim bi se svugdje u europodručju omogućilo nerizičnim suverenim novcem koji izdaje ESB.

Digitalni euro ne bi zamijenio gotovinu, nego bi dopunjavao.

Faza istraživanja za projekt digitalnog eura trajati će 24  mjeseca. Očekuje se da će mogućnosti dizajna preciznije odrediti krajem 2023 godina, dok bi se prototip trebao razviti tokom nekoliko narednih mjeseci.

Kada je riječ o glavnim pitanjima u pogledu dizajna i aspektima digitalnog eura koji su važni za politiku EU-a u širem smislu, ESB blisko sarađuje sa drugim institucijama EU-a i dionicama, naročito sa Europskom Komisijom, Euroskupinom i Evropskim Parlamentom.

                             ZAKLJUČAK NA TEMU

Stvaranje jedinstvenog Evropskog tržišta i razvoj tehnologije doveli su do jačanja potrebe za zaštitom potrošača što je na osobito upečatljiv način dovelo do izražaja tokom GFK krize. Kriza samo nije potaknula dodatne napore zakonodavca na području zaštite potrošača nego je uzrokavala suštinske i trajne promjene u regulatornoj filozofiji na području financijskih usluga. Promjenom postojećih i donošenjem mnogih drugih propisa pokušalo se vratiti povjerenje potrošača u financijska tržišta. Zakonodavnim promjenama je u fokus regulative umjesto investitora stavljen potrošač, a regulatorna praksa i alati su se u velikoj mjeri ujednačili sa različitim segmentima financijskog tržišta. Primjera radi, po prvi puta su alati poput upravljanja proizvodom i pravila poslovnog ponašanja iz područja tržišta kapitala  uvedena u područje klasičnih bankarskih proizvoda poput potrošačkih ili hipotekarnih kredita. Međutim, uspostavljanje koherentnijeg i čvršćeg regulatornog okvira ne jamči povratak povjerenja ili potpunu zaštitu potrošača. Ovaj je rad pokazao da su potrebni dodatni napori na usklađivanju propisa kako bi se na taj način izbjegla jednakomjerna zaštita potrošača u različitim segmentima financijskog tržišta te na taj način izbjegla regulatorna arbitraža. Također, u radu sam pokazao da digitalno doba u današnje vrijeme donosi novo izazove poput crownfundinga i kriptovaluta, a zakašnjela rekacija zakonodavaca na razini EU potencijalno otvara nova i neistražena područja rizika za potrošače. Na kraju je važno napomenuti da intervecionistički pristup ne riješava sve probleme u regulaciji financijskih tržišta. Upravo suprotno, on može dovesti do zastoja inovacija, novih rizika i stvaranja golemih i administrativnih aparata. Moguće je da će za uspješnu zaštitu potrošača u digitalnom dobu najvažnija karakteristika zakonodavca i regulatora biti brza reakcija na promjene. Naravno, adekvatni alati za intervenciju potrošača tu mogu biti od velike koristi, ali za regulatore glavno pitanje ostaje kako na vrijeme otkriti i prilagoditi se novim rizicima, pronaći pravu mjeru u regulaciji i omogućiti razvoj tržišta za dobrobit potrošača.