Na šta potrošači trebaju opratiti pažnju pri kupovini proizvoda i kako znati da li su ispravni proizvodi koje kupuju

                                                                         

Svi potrošači idu u kupovinu neophodnih namirnica za život,to je nešto što je svima neophodno,ali da li su ispravni svi proizvodi koji potrošači kupuju jer prilikom kupovine često naletimo na neispravne proizvode,stoga stvari na koje posebno trebamo obratiti pažnju prilikom kupovine jeste da li je taj proizvod dotrajao tj,da li mu je istekao rok trajanja,da li je podložan kvarenju pogotovo ljeti kada su velike vrućine i kada ostavljamo proizvod da stoji na visokim temperaturama.Također jako su bitne i značajne oznake,odnosno deklaracije na ambalažama proizvoda jer one ukazuju na to da li je proizvod pokvaren i osnovne su informacije za potrošače jer pokvaren proizvod nije ekološki niti pravno niti ekonomski isplativ. niti upotrebljiv i može čak u najgorem slučajevima dovesti i do trovanja.Također osnovna prava i obaveze svih potrošača su da uzimaju račun prilikom svake kupovine što naravno znam iz ličnog iskustva,kako bi znali koliko su novca potrošili i na kojim namirnicama su mogli uštedjeti,pogotovo u današnje vrijeme nakon pandemije koronavirusa i globalnih ekonomskih kriza kada je sve poskupilo i cijene se svako malo mijenjaju.Prilikom kupovine treba i paziti i na kvalitet proizvoda,sa obzirom nekad nije bitno da li je određeni proizvod na popustu ili jeftinjii,nego da li je kvalitetan jer nešto što nije kvalitetno može se baciti a to bi bilo kao bacanje svog sopstvenog novca i truda koji se uložio da se taj novac zaradi.Stoga potrošači trebaju dobro biti oprezni, otvoriti oči prilikom svake kupovine i imaju pravo naravno tražiti povrat novca ukoliko žele da vrate određeni proizvod koji smatraju da je nekvalitetan i nije za upotrebu, a mnogi potrošači danas naprave greške prilikom kupovine,sa tim uvezi dobro trebaju razmisliti gdje kupuju,kad kupuju i šta kupuju.Naravno svi potrošači se trebaju boriti za  svoja prava i ukazivati trgovcima na greške,sa obzirom da u nekim slučajevima i trgovci znaju pogriješiti. Druga stvar o kojoj trebamo voditi računa prilikom svake kupovine jeste kako da znamo prilikom kupovine koji su zeleni proizvodi tzv Greenwashing riječ potekla iz Američkih podneblja jeli to stvarno zeleni proizvod ili ipak obični marketinški trik.Ali sada će se mnogi pitati šta je zeleni proizvod jer mnogi naravno o tome nikad nisu čuli.U te tzv zelene proizvode mnogi su potrošači neupućeni a u sljedećem podnaslovu objasniti ću vam zašto je to tako.

           Kako potrošači mogu znati da li kupuju zeleni proizvod ili je to običan marketinški trik 

Sve više brendova ističe da su njihovi proizvodi i usluge klimatski neutralni,od bankovnih računa,zrakoplovnih kompanija,automobila pa sve do cipela,mesa,mlijeka i banana.Međutim,šta to ustvari znači.Da li su ti proizvodi stvarno klimatski neutralni.Nažalost tvrdnja da je neki proizvod zelen za potrošače može ali ne mora značiti da je to tako.Kada je riječ o zelenim proizvodima,često je riječ o marketinškim trikovima,koji su prije bili poznati pod pojmom Greenwashing.Neka nam istraživanja pokazuju da je na području Evropske Unije oko 42 posto takvih zelenih tvrdnji bilo lažno ili obmanjujuće.Ipak razlog tome jeste nedostatak zakonske regulative i neupućenost potrošača i proizvođača ovih proizvoda.U svijetu ima više od 450 ekoloških različitih vrsta oznaka proizvoda od kojih su neke samo deklaracije da je nešto eko ili zeleno.Zato u svemu važnu ulogu ima edukacija potrošača,proizvođača i distributera takvih proizvoda Oznake proizvoda kojima potrošači mogu vjerovati jesu one oznake koje sagledavaju proizvod kroz njegov životni ciklus i prolaze postupak neovisne verifikacije od treće strane.Tu je i tzv Greenwashing odnosno zeleni marketing.Tzv Greenwashing podrazumijeva manipulativni zeleni marketing,odnosno marketing kojim se neka preduzeća okreću kako bi svoj proizvod učinili ekološki prihvatljivim iako on to zapravo nije.Uz moralne razloge,ovaj je oblik marketinga i opasan jer potrošači umjesto da se brinu o okolišu zapravo pomažu njegovo onečišćenje.Stoga je upravo odgovornost svih potrošača da obrate pažnju na vrstu oznake na proizvodu i biraju isključivo one proizvode koji su prošli proces verifikacije.

        Odgovornost potrošača za materijalne nedostatke proizvoda 

Prava i Odgovornost potrošača za materijalne nedostatke proizvoda uređena su Zakonom o Obligacionim odnosima kao općim propisima Obligacionog prava te zakonom o zaštiti potrošača koji uređuju zaštitu potrošača.Zakon o zaštiti potrošača propisuje dodatne mehanizme zaštite potrošača kao kupca pokretne stvari,propisivanjem inspekcijskog nadzora nad trgovcima i prekršajnih kazni za trgovce koji ne ispunjavaju obaveze propisane zakonom.U slučaju kada proizvod ima materijalni nedostatak,potrošač može od trgovca zahtijevati popravak stvari,zamjenu stvari ili sniženje cijene.Uz ispunjenje dodatnih pretpostavki,može se raskinuti ugovor.Potrošač može raskinuti ugovor samo ako je potrošač prethodno dao prodavcu rok za ispunjenje ugovora,popravku ili zamjenu stvari.Međutim ukoiko prodavac u tom dodanom roku ne ispuni ugovor,ugovor se raskida po samom zakonu.Prodavač odgovara za materijalne nedostatke stvari koji se poažu u roku od dvije godine od same predaje te stvari.Za nedostatak koji se pojavi u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika na potrošača pretpostavlja se da je postojao u vrijeme prelaza rizika na potrošača osim ako prodavač ne dokaže suprotno ili suprotno ne proizilazi iz naravi stvari ili naravi nedostataka.Dakle prema Zakonu o Obligacionim odnosima prodavač odgovara za materijalne nedostatke stvari koji se pojave nakon prijelaza rizika na potrošača ako su posljedice uzroka koji je imao prije toga.

Materijalni nedostatak na stvari postoji u sljedećim slučajevima

Ako stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu ili promet

Ako stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja a koja je bila poznata prodavaču ili je morala biti poznata

Ako stvar nema svojstva ili odlike koje su izričito ili preušutno ugovorene odnosno propisane

Kad je prodavač prodao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu,osim ako je uzorak ili model uklljučen radi obavijesti

Ako je stvar nepravilno montirana pod uvjetom da je usluga montaže uključena u ispunjenje ugovora o prodaji

Ako je nepravilna montaža posljedica nedostataka u uputama za montažu

      Povrat novca u slučaju kupovine neispravnog proizvoda

Unazad dva mjeseca sa polica trgovina u Hrvatskoj povučeno je pet zdravstveno neispravnih proizvoda i to dva nutricionistička dodatka prehrani zatim kontaminirana žitna dječija kašica u oktobru lisnata tijesta sa nedozvoljenim aditivima,te prije nekoliko dana konzervirana tuna sa prevelikim nedozvoljenim količinama histamina.Sve obavijesti o zdravstveno neispravnoj hrani u Hrvatskoj potrošačima se šalju putem interneta,odnosno putem Ministarstva Poljoprivrede koji ih objavljuje na svojoj internetskoj stranici kao što je to u slučaju predmeta opće upotrebe,igrača,odjeće i obuće,kućnih aparata,alata,strojeva i slično,te obavijesti o neispravnim proizvodima dužan je obavijestiti Državni Inspektorat.Drugog načina obaviještavanja nema,što znači da potrošači informaciju ruku na srce mogu dobiti u slučaju ruku na srce malo posječenih internet stranica navedenih institucija ili putem medija koji na te stranice zaviruju češće da bi o povučenim proizvodima obavijestili javnost.Međutim pitamo se koja su prava potrošača nakon što obavijest do njih dođe.Dakle odgovor na to pitanje je sljedeći Apsolutno je pravo svakog kupca odnosno potrošača koji je takav neispravan proizvod kupio sa priloženim računom od trgovca odnosno proizvođača zatraži povrat novca.Dakle svi oni potrošači koji su kupili sporne dječije žitarice,lisnata tijesta,dodatke prehrani i bilo šta što je naknadno povučeno iz prodaje.Ukoliko im trgovac slučajno odbije novac,potrošači od njega trebaju zatražiti pisano očitovanje i slučaj prijaviti Državnom inspektoratu.Ukoliko je zdravstveno neispravan proizvod već konzumiran,i dođe do određenih posljedica poput alergijske reakcije,proljeva,povraćanja ili slično,potrošač će medicinsku dokumentaciju,nalaz hitne pomoći ili nalaz svog doktora,uz ambalažu ili još bolje dio sadržaja proizvoda u amabalaži poslati sanitarnoj inspekciji i onda zatim po službenoj dužnosti obavijestiti proizvođača i dalje postupati kako dužnost nalaže.U svakom slučaju, potrošač koji je zbog konzumiranja bilo kakvog,pa tako i već povučenog proizvoda imao pravo na naknadu štete kao i na naknadu svih ostalih troškova i gubitaka,poput smanjenih prihoda zbog bolovanja i slično.Također može se reći da pravo kupca odnosno potrošača da vrati robu zavisi i od načina kupovine odnosno da li je ta kupovina izvršena u maloprodajnom objektu ili je kupljena na daljinu.Ukoliko je roba kupljena u samoj prodavnici pretpostavlja se da je postojala prilika da se roba isproba i da se vrati,tako da ne postoji zakonska obaveza trgovca u tom slučaju da izvrši zamjenu robe niti povrat novca.Za razliku od pomenutog,onda kada se roba kupuje putem internet stranice trgovca ili na neki drugi način a izvan poslovnih prostorija trgovca,u tom slučaju je zakonom predviđen rok od 14 dana za povrat te robe.Kada se vraća roba kupljena na daljinu ne mora da se navodi razlog,a jedini eventualni trošak jeste naknada za poštansku uslugu.Poštanska usluga prilikom vraćanja robe plaća se samo u slučaju da je trgovac u tom trenutku obavijestio potrošača,a ukoliko ga nije obavijestio u tom slučaju taj trošak pada na trgovca.Prema mnogobrojnim podacima u Hrvatskoj čak 33 posto populacije potrošača pate od alergija zbog neispravnosti proizvoda.Ti građani moraju pažljivo čitati deklaracije na proizvodima i obavijestiti upravu Državnog Inspektorata ako je riječ o predmetima opće upotrebe.

           Deklarisanje proizvoda-pravo i obaveza prema propisu i potrošaču

Oznaka odnosno deklaracija hrane,kao informacija predstavljena na prehrambenom proizvodu,jedno je od najvažnijih i  izravnih sredstava saopštavanja informacija potrošaču.Međunarodno prihvaćena definiceje za hranu jeste svaka oznaka,marka,slikovna ili opisna stavka,napisana,štampana,označena,utisnuta ili pričvršćena na spremnik odnosno ambalažu hrane ili prehrambenog proizvoda.Ove informacije mogu pratiti hranu ili mogu biti izložene u blizini hrane kako bi se promovisala njihova prodaja.

Propisima odnosno oznakama na ambalaži prehrambenog proizvoda su tačno definisane informacije koje čine deklaraciju svakog proizvoda.Označavanje proizvoda je bitno tržišno oruđe,koji se može posmatrati kao integralni dio komunikacije između proizvođača i potrošača.Deklaracija potrošaču omogućava da dođe do osnovnih informacija i podataka o proizvodu i proizvodima koje namjerava da kupi.Deklaracije i oznake na proizvodima pružaju proizvođačima sredstvo kojim daju osnovne informacije o proizvodu,kao i druge korisne informacije.Također,kada se koristi efikasno i odgovorno,deklarisanje proizvoda pruža mogućnost proizvođaču mogućnost za isticanje njegovog proizvoda u poređenju sa konkurencijom.Za adekvatno i tačno prezentovanje informacija o proizvodu odgovoran je subjekt u poslovanju sa hranom.Subjekat u poslovanju sa hranom koji je odgovaran za informaciju o hrani je subjekat pod čijim nazivom ili nazivom preduzeća je hrana stavljena na tržište,ili ako taj subjekat nije registrovan u državi,u tom slučaju odgovoran je uvoznik u državi.Subjekat u poslovanju sa hranom koji je odgovaran za informaciju o hrani mora osigurati prisustvo i tačnost informacije o hrani i u skladu sa propisima koje definišu način deklarisanja i drugim propisima koji se odnose na hranu.

Praksa je pokazala da su najčešće pogreške na deklaracijama kod

-adekvatnog odabira naziva proizvoda

-neputpunog i netačnog navođenja proizvoda

-neisticanja alergena

-greške oko navoda u zemlji porijekla

-nepotpuni navoda subjekta koji su odgovorni za proizvod

-nepostojanje i nepotpune tablice nutritivne vrijednosti

-piktogrami koji su nepotpuni ili neodgovarajući

Niz neusaglašenosti je obavezan i može navesti potrošača na pogrešne zakljuičke o proizvodu a subjekta može dovesti u nepovoljan položaj.Deklaracija je prva komunikacija između proizvođača i kupca te ne smije dati pogrešnu i iskrivljenu sliku o subjektu,a najmanje onu koja će ishoditi zaključak kod potrošača da ga želitee ishoditi ili prevariti.Za ispravno deklarisanje proizvoda potrošači se moraju obratiti stučnjacima specijaliziranih nadležnih ustanova za te stvari.

            Šta potrošači trebaju znati o rokovima trajanja prehrambenih proizvoda  

Mnogi se potrošači pitaju kako mogu znati rok trajanja prehrambenih proizvoda.Rok trajanja prehrambenih proizvoda jeste datum kada ističe upotreba nekog proizvoda i taj datum je neophodan da bi potrošači mogli znati do kad je taj proizvod upotrebljiv.Međutim kakva je razlika između roka trajanja proizvoda i oznake nekog proizvoda sa obzirom da danas mnogi miješaju ta dva pojma.Dakle potrošači često miješaju oznake najbolje upotrijebiti do i upotrebljivo do,a upravo razlikovanje ova dva pojma važno je za čuvanje zdravlja,a osim toga štedi se i novac.

Provjera oznaka upotrijebiti do i upotrebljivo do na pakiranjima hrane jedna je od prvih stvari koje potrošači trebaju napraviti prilikom kupovine.Uobičajena praksa je da trgovine snižavaju cijene prehrambenih proizvoda koje su pred istekom roka trajanja.Stoga,prilikom kupovine takvih proizvoda treba posvetiti posebnu pažnju kako bi se izbjegla kupovina namirnica koje možda neće biti upotrijebljene do isteka roka trajanja,što predstavlja zdravstveni rizik.Oznakom najbolje upotrijebiti do proizvođači označavaju datum do kad proizvod zadržava određenu kvalitetu,ali nakon kojeg je i dalje siguran za korištenje,ako su poštovana upustva za skladištenje i ako pakiranje nije oštećeno.Ovaj termin odnosi se na rok do kojeg treba upotrijebiti određeni prehrambeni proizvod.Po isteku navedenog roka proizvod gubi na svojoj teksturi,odnosno počinje gubiti svoj ukus.Najčešće namirnice koje su označene ovim terminom su rashlađeni,smrznuti,sušeni proizvodi kao i konzervirane i druge namirnice.Termin upotrebljiv do označava datum do kojeg se proizvod može sigurno koristiti.Običnosu u pitanju namirnice koje su sa mikrobiološkog gledišta brzo kvarljive i koje nakon kraćeg vremenskog perioda mogu predstavljati opasnost za zdravlje ljudi.Nakon datuma označenog za rok trajanja,potrošači ne bi trebali konzumirati hranu.Ovo je oznaka za smrznuto meso,smrznute mesne prerađevine i smrznute neprerađene riblje proizvode..

             Kvarenje,čuvanje i kupovina proizvoda u ljetnom periodu 

Mnogi proizvodi su podložni kvarenju,oštećenju,zahrđalosti ili dotrajalosti, pa tako i razmonažavanju raznih bakterija.Ovo se naročito dešava u ljetnom periodu za vrijeme visokih ljetnih temperatura,sa obzirom da ljeto upravo zbog visokih temperatura donosi i povećanu opasnost kvarenja hrane i razmnožavanja bakterija,što može dovesti i do trovanja hranom.Problem čuvanja hrane danas,zbog savremenog načina masovne proizvodnje,unatoč modernoj tehnologiji jednako je važan.Podaci pokazuju da je količina hrane koja se danas u svijetu baci gotovo jednaka potrebama zemalja trećeg svijeta.Ukoliko potrošači primjereno kupuju i čuvaju hranu,ona će duže trajati,samim time će se smanjiti mogućnost trovanja hranom a uštedjeti će se i novac.

Dakle potrošači se trebaju pridržavati uputu za sigurnu kupovinu hrane u vrijeme ljetnjih temeratura a to su

-Prilikom kupovine hrane obavezno trebaju provjeriti datum proizvodnje

-Ne trebaju kupovati hranu čija je ambalaža dotrajala,oštećena ili zahrđala

-Provjeriti uvjete čuvanja hrane te da li je ta ista hrana u trgovini čuvana u skladu sa time

-Ne kupovati plavu ribu koja nije čuvana u ledu,te onu koja ne izgleda svježe.Kod nepravilnog čuvanja i kvarenja ribe postoji mogućnost trovanja histaminom.

-Mljeveno meso treba biti svježe samljeveno ispred kupca

-Ne trebaju kupovati svježe voće i povrće jer sadrži tvar koja se zove solanin,koji u većim količinama može biti štetan za zdravlje

-Kremasti kolači trebaju biti čuvani u frižiderima na 4 stepena Celzijusa da se ne bi pokvarili

-Ne trebaju kupovati industrijske sladolede na kojima je vidljivo da su otopljeni

-Ne trebaju kupovati hranu za koju je vidljivo da je promijenila senzorska svojstva kao što su boja,okus i izgled

           Zašto potrošači obavezno moraju uzimati račun prilikom svake kupovine

Uzimanje fiskalnog računa prilikom svake kupovine ima višestruke koristi za potrošači.Potrošači su obavezni zahtijevati od trgovca da im izda račun na kasi kada obave kupovinu neophodnih stvari za šivot.A zašto je to tako.Osim što se na taj način može provjeriti da naplačen tačan iznos artikala+ PDV tj da li na kupovinu obračunat i evidentiran porez,potrošači trebaju biti sigurni da je roba prošla sve mjere bezbjednosti i kvaliteta,i steći pravo na garanciju i eventualnu reklamaciju proizvoda.Ako su potrošači robu kupili na sivom tržištu i nisu dobili fiskalni račun,ostaće uskraćeni za svoja prava.

Prema Zakonu o zaštiti potrošača kao i Zakonu o fiskalnim kasama kupljena roba se može reklamirati jedino uz fiskalni račun.Ukoliko trgovac nije u sistemu fiskalizacije,roba se reklamira dostavljanjem računa koji je izdat prilikom kupovine.Reklamaciji podliježu tehnička,prehrambena i druga vrsta robe široke potrošnje poput odjeće,obuće,igračaka,namještaja,kozmetike,kućne hemije,duhanskih proizvoda.Zakon o zaštiti potrošača propisuje da se tehnička roba može reklamirati u roku od dvije godine,bez obzira da li je garantni list izdat na kraći period,ukoliko možete dokazati da do kvara ili oštećenja nije došlo vašom greškom.Ukoliko se kvar ili oštećenje na robi pojavi u prvih šest mjeseci od kupovine,prodavac ne može poslati robu u servis na popravak bez prethodne saglasnosti kupca.Roba se može reklamirati i bez dostavljannja ambalaže,ili ako je proizvod bio na akciji,kao i kada cijena na kasi proizvoda drugačija u odnosu na navedenu cijenu proizvoda na rafu.Sa druge strane ako je do kvara ili oštećenja robe došlo greškom kupca,ili se recimo potrošaču iz nekih njegovih subjektivnih razloga ne sviđa odabrani namještaj,odjeća ili obuća,ili nisu zadovoljni pruženom uslugom,nemaju zakonsko pravo na reklamaciju,bez obzira što posjeduju ispravan dokaz o kupovini.Postoji postupak i rokovi riješavanja reklamacije a to su

-Prodavci u svojim radnjama na vidnom mjestu trebaju na vidnom mjestu istaći način za reklamaciju robe

-Reklamacije se vrše usmeno tamo gdje je roba kupljena ili na mjestu koje prodavač odredi i to telefonskim,elektronskim ili pisanim putem

-U roku od osam dana prodavac mora da odgovori na reklamaciju,odnosno da je prihvati ili odbije

-Ako je reklamacija prihvaćena,prodavač ima 15 dana na raspolaganju da je riješi,odnosno 30 dana

-Ako reklamacija nije riješena u zakonskom roku,kupac se mora obratiti tržišnoj inspekciji

          Kvalitet proizvoda-zašto je on bitan    

Moj današnji blog završavam sa pričom o kvalitetu proizvoda,dakle zašto je kvalitet proizvoda bitan,da li potrošači proizvod kupuju zbog toga što je taj proizvod jeftiniji ili zbog njegovog kvaliteta.Naime u Srednjoj školi sam imao obavezni nastavni predmet koji sam izučavao koji se zvao Kontrola kvaliteta gdje smo učili o kvaliteti prehrambenih proizvoda i njihovom stavljanju na tržište u ispravnom stanju,da je prethodno provjeren proizvod,da nema oštećenja,mikroorganizama,pesticida itd.Ali šta zapravo podrazumijeva kontrola kvaliteta nekog proizvoda.Kontrola kvaliteta podrazumijeva zapravo skup nezavisnih provjera  i testova da bi se utvrdilo da li je određeni proizvod na tržištu ispravan.Kvalitet se različito interpretira u zavisnosti od toga ko gleda na kvalitet,sa obzirom da različita shvatanja kvaliteta imaju trgovci,proizvođači i potrošači.Kvalitet sa stajališta potrošača jeste stepen vrijednosti proizvoda ili usluga koji zadovoljavaju određenu potrebu.Kvalitet sa stanovišta proizvođača je mjera koliko je vlastiti proizvod ili usluga namijenjen tržištu uspio,odnosno koliko se takvih proizvoda prodalo. Kvalitet sa stajališta tržišta jeste stepen do kojeg određena roba ili usluga zadovoljava određenog kupca u odnosu na istovrsnu robu ili uslugu konkurencije.Važno je naglasiti da kupci razlikuju kvalitetne proizvode ili usluge,ali uglavnom kupuju ono što sebi mogu priuštiti,što znači da neko ko proizvodi ili prodaje visokokvalitetne proizvode neće imati uspjeha ako su ti proizvodi skuplji od kupovne moći kupca.Kupci sa manjim novčanim sredstvima kupuju jeftinije imanje kvalitetne proizvode.Dok za razliku od njih kupci srednje kupovne moći ipak sebi mogu da priušte kvalitetnije proizvode kao i kupci većih kupovnih mogućnosti.

          Potrošačima je kvaliteta proizvoda mnogo važnija od njihove cijene 

Kupci danas nisu ono što su bili u prošlosti.Danas prije kupovine dosta istražuju,raspituju se o preporukama na društvenim mrežama za određeni proizvod.Sa tim u vezi može se reći da su potrošači danas osviješteni,znaju šta žele,te tvrtke trebaju zadovoljiti njihove potrebe.Kupac će dakle na policama prvo odabrati onaj proizvod kojem vjeruje,za koji je čuo nešto dobro,za koji je dobio preporuku.Taj brend igra važnu ulogu.Isto tako kupci će navesti da je veoma važan čimbenik isplativosti kupnje.Dobijanje kvalitetnog proizvoda po nižoj cijeni jeste samo uzrok isplativosti kupovine proizvoda.Traže ravnotežu između cijene i kvalitete proizvoda,širok izbor formata trgovina proizvoda,očekuju akcije,informirani su i povezani te u konačnici zdravstveno i prehrambeno osviješteni.Istraživanja su pokazala da građani u trgovačkim lancima prednost daju domaćim proizvodima i nemaju naviku mijenjanja proizvoda koji su navikli kupovati,a njihova kvaliteta važnija im je pri odluci o kupovini cijene.Istraživanje je pokazalo da gotovo svi ispitanici u trgovačkim centrima redovito kupuju voće i povrće,mliječne proizvode,bezalkoholna pića,suhomesnate proizvode,slatkiše i grickalice te sredstva za pranje i čišćenje.Za oko 35 posto kupaca cijena je odlučujući faktor u izboru proizvoda.Većina potrošača vjerna je proizvodima koje je navikla kupovati i teško jer mijenjati ih za nove.Tako je oko 60 posto potrošača izjavilo da veoma rijetko mijenja proizvode koje je naviklo kupovati.Više od 50 posto potrošača prije odlaska u kupovinu pravi popis stvari koje planira kupiti.Shodno tome,da zaključimo svi potrošači trebaju dobro oprezni pri kupovini proizvodi i obratiti pažnju koje proizvode kupuju i da li su ti proizvodi ispravni.